Vladko Maček (1879–1964), istaknuti hrvatski političar i pravnik.
Doktorirao je na Pravnom fakultetu 1903. godine.
Uporedo sa advokaturom, aktivno se uključio u politički život. Postao je član Glavnog odbora Hrvatske seljačke stranke (1906) i bio jedan od najbližih saradnika Stjepana Radića. Prvi svetski rat proveo je u austrougarskoj vojsci.
Nakon rata postao je potpredsednik stranke. Nekoliko puta je bio zatvaran, a jednom i osuđen na tri godine robije.
Nakon ubistva Stjepana Radića došao je na čelo stranke. Sredinom tridesetih postao je najznačajniji opozicioni političar u Kraljevini Jugoslaviji. Godine 1939. sklopio je sporazum kojim je osnovana Banovina Hrvatska, poznat kao Sporazum Cvetković–Maček, i postao potpredsednik Vlade Kraljevine Jugoslavije. Ostao je na toj funkciji i nakon puča 27. marta 1941. Nedugo po stvaranju Nezavisne Države Hrvatske, uhapšen je od strane ustaša i sproveden u koncentracioni logor Jasenovac, gde je proveo nekoliko meseci. Ostatak rata je proveo u kućnom pritvoru.
Godine 1945. odlazi u emigraciju. Živeo je u Parizu, docnije u SAD, gde je bio jedan od osnivača Međunarodne seljačke unije.