Vlaho Bukovac (1855–1922), jedan od najistaknutijih likovnih umetnika sa naših prostora. Na rođenju je dobio ime Bjađo Fađoni (Biagio Faggioni), koje će kasnije promeniti u Vlaho Bukovac.
U jedanaestoj godini života otišao je u Sjedinjene Američke Države. Radio je kao pomorac, konobar, radnik na plantažama…
Vratio se u Evropu 1876. Studirao je slikarstvo u Parizu, a već tokom studija skrenuo je pažnju evropske kulturne javnosti na sebe.
Pored niza portreta (najvećim delom istaknutih učesnika političkog i kulturnog života), autor je mnoštva slika sa predstavama iz narodne mitologije i istorije, žanr scena, aktova, autoportreta…
Među njegovim radovima posebno se ističu slike Sultanija, Moje gnijezdo, Dubravka, Gundulićev san, Crnogorka, Živio kralj, Ružičasti san, Hrvatski preporod, Portret kraljice Natalije, Fantazija, Probuđena…
Predavao je na Likovnoj akademiji u Pragu, gde je i živeo od 1903. do smrti 1922. godine.
Bio je član Srpske akademije nauka i umetnosti, Češke akademije i Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.