Jože Pirjevec, povjesničar i redovni član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, rodio se 1. juna 1940. u Trstu. Diplomirao je na Sveučilištu u Trstu, a poslijediplomsko obrazovanje nastavio na Scuola Normale Superiore u Pisi i na Diplomatskoj akademiji u Beču. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Predavao je na fakultetima političkih znanosti u Pisi i Padovi te na Filozofskom fakultetu u Trstu, kao i na Fakultetu za humanističke studije Univerze na Primorskem u Kopru. Tijekom svoje znanstvene karijere istraživao je probleme talijansko-slovenskih odnosa u vrijeme preporoda (Risorgimenta), povijest Rusije u 19. stoljeću, a osobito povijest Jugoslavije i Trsta u 20. stoljeću. Dobitnik je prestižnih stipendija (Zaklade Alexander von Humboldt, Akademije znanosti SSSR-a, Nobelovog instituta u Norveškoj itd.) i često je istraživao u europskim i američkim arhivima i knjižnicama. Među njegovim brojnim monografijama ističu se monografije Jugoslovanske vojne 1991–2001. i Tito in tovariši, koja je do sada objavljena na 11 jezika, među njima i na hrvatskome (Tito i drugovi). U izdanju Srednje Europe objavljen je i prijevod zbornika radova Fojbe u kojem je njegov tekst o toj problematici noseći dio knjige.