„Očev se život isfiltrirao kroz više pripovjedača i sad je sveden tek na nekoliko važnijih događaja. ‘To ti je skoro pa definicija književnosti’, kaže mi prijatelj pisac.” Ili, kako reče Alfred Hitchcock, „život iz kojega su izrezani dosadni dijelovi”. To je, međutim, film, to nije književnost, prava književnost upravo su oni „dosadni dijelovi” izrezani u montaži. Film je, ukratko, kada se okrene naslonjač, a gledatelj uz efektne, reske violine užasnut ugleda mumificirani kostur mrtve majke koja je poput demona preuzela život svog sina. Književnost je pak kada se okrene stranica, a čitatelj ugleda sina koji tiho njeguje umirućeg oca i polako preuzima njegov davni, dalek i nepoznat život. Nema violina, nema kostura, nema demona, samo život. Director’s cut.

Boris Dežulović