Rabindranat Tagore / Rabīndranāth Thākur (Rabīndranāth Ṭhākur, 1861–1941) kao pesnik, romanopisac, pripovedač i dramski pisac pripada bengalskoj, indijskoj i svetskoj književnosti. Dobitnik je Nobelove nagrade 1913. godine za zbirku stihova duhovnog sadržaja, izdatu pod naslovom Gītāñjali (Žrtvene pesme, 1910). Poznat je i kao mislilac, slikar, kompozitor i dramaturg. U svojim delima izražava i svoje političke stavove. Bori se protiv zaostalih društvenih navika i kao pristalica pokreta Brahmasamādž, koji je još 1828. g. osnovao Rāmmohan Rāj, zalaže se za društvene reforme, za ukidanje nekih običaja, kao što su ugovoreni brakovi u dečjem uzrastu i za poboljšanje položaja žena u porodici i društvu, pogotovu udovica. Zalaže se da svi mladi ljudi, bez obzira na poreklo i kastu, imaju pristup obrazovanju. Zato na svom imanju u Šāntiniketanu blizu Kolkate osniva školu, koja kasnije prerasta u sveindijski univerzitet, poznat pod imenom Višvabhāratī.