Slobodan Šnajder, rođen u Zagrebu, 8. srpnja 1948., jedan je od najvažnijih hrvatskih dramatičara i romanopisaca. Diplomirao je filozofiju i anglistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Osnovao je i uređivao časopis Prolog te biblioteke Prolog i Znaci. Već se svojom prvom dramom Minigolf (1968.), koja je praizvedena 1969., pokazao kao jedan od naših najvažnijih dramatičara. To je potvrdio i svim svojim kasnijim dramama među kojima se izdvaja Hrvatski Faust iz 1981., koja nikada nije postavljena u Zagrebu, a izvođena je diljem Europe kao i druge njegove drame – Histerična bajka (1970.), Metastaza (1974.), Shocking (1976.), Kamov, smrtopis (1977.), Snebivanje (1979.), Držićev san (1979.), Confiteor (1983.), Dumanske tišine (1986.), Gamlet (1987.), Bauhaus (1990.), Zmijin svlak (1996.), Utjeha sjevernih mora (1996.), Nevjesta od vjetra (1999.), Peto evanđelje (2004.), Kako je Dunda spasila domovinuje (2008.) i Enciklopedija izgubljenog vremena (2009.). Bio je esejist i kolumnist. Izbori iz kolumni objavljeni su u knjigama Kardinalna greška (1999.) i Umrijeti pod zvijezdom (2005.), a eseji u knjizi Umrijeti u Hrvatskoj (2019.). Kratke proze objavio je u dvjema knjigama – Knjiga o sitnom (1996.)  i 505 sa crtom (2007.). Izabrana djela u devet svezaka objavio je između 2005. i 2007. u nakladi Prometeja. Kao romanopisac istaknuo se već svojim prvim romanom Morendo (2011.), a romani Doba mjedi iz 2015. i Anđeo nestajanja iz 2023. doživjeli su niz prijevoda na sve važnije europske jezike. Tu neformalnu romanesknu trilogiju o dvadesetom stoljeću završava posthumno objavljenim romanom Mara Leib (2026.). Slobodan Šnajder preminuo je u Svetoj Nedelji kraj Zagreba 30. kolovoza 2026.