Slavko Goldstein (Sarajevo, 22. augusta 1928- 13. septembar 2017), odrastao je u Karlovcu, a od 1947. živi u Zagrebu. Od proljeća 1942. do 1945. partizan je u terenskim i borbenim jedinicama Narodnooslobodilačke vojske u Gorskom kotaru, na Kordunu i u okolici Karlovca. Bio je odlikovan Ordenom za hrabrost. Godine 1952. član je osnivačke redakcije Vjesnika u srijedu, svojevremeno najčitanijeg tjednika u Jugoslaviji, a odonda je neprekidno aktivan u novinarstvu, nakladništvu i javnom životu Hrvatske, do 1990. i Jugoslavije. Bio je urednik kulturne rubrike Vjesnika u srijedu, urednik i komentator Radio Zagreba, glavni urednik izdavačkog poduzeća
Stvarnost. Osnivač je i direktor Sveučilišne naklade Liber (1970–1982), u kojoj je uredio veliki broj zapaženih i nagrađivanih knjiga i bio član uređivačkih odbora biblioteka Liber Croaticus, Temelji, Sabrana djela hrvatskih pisaca, Monografije–Biografije–Svjedočanstva i drugih. Urednik je hrvatskih izdanja slovenskog poduzeća Cankarjeva založba (1982–1990) te osnivač i urednik Novog Libera (1990–2014), u kojem je s rječnicima Vladimira Anića i Enciklopedijskim rječnikom hrvatskoga jezika pokrenuo izdavanje temeljnih djela suvremene hrvatske leksikografije. Napisao je pedesetak predgovora knjigama kojima je bio urednik ili nakladnik, više stotina novinarskih priloga i mnogo publicističkih i esejističkih radova u domaćim i stranim časopisima, a najviše u časopisu Erasmus, kojem je bio glavni urednik (1993–1998). Tekstovi su mu objavljeni u desetak različitih tematskih zbornika i u velikom katalogu uz izložbu Židovi na tlu Jugoslavije (1988). Pisao je i scenarije za igrane filmove (Signali nad gradom, Nevesinjska puška, Prometej s otoka Viševice, Akcija stadion i drugi) i režirao nekoliko kratkometražnih filmova. Dobitnik je Zlatne arene za scenarij i nagrade publike Jelen filmskog festivala u Puli 1965. i 1977. i dvije nagrade za film Drežnica na Festivalu dokumentarnih filmova u Beogradu 1964. Bio je predsjednik Izvršnog odbora Poslovne zajednice izdavača i knjižara Hrvatske (1978–1982), predsjednik Židovske općine Zagreb (1986–1990), predsjednik Društva hrvatsko-izraelskog prijateljstva, osnivač i prvi predsjednik Hrvatske socijalno-liberalne stranke (1989–1990), predsjednik savjeta Javne ustanove Spomen područja Jasenovac (2001–2005). Godine 1985. objavio je knjigu
Prijedlog 85 u kojoj predlaže bitne promjene u društveno-ekonomskom sistemu. Suautor je knjiga Okrug Karlovac 1941 (1964), Holokaust u Zagrebu (2001) i Jasenovac i Bleiburg nisu isto (2011) te Tragika, mitomanija, istina – Jasenovac (2016).
Godine 2007. objavio je svoje glavno memoarsko, publicističko i historiografsko djelo – knjigu 1941 – godina koja se vraća. Knjiga je dobila nagrade Jutarnjeg lista za najbolju hrvatsku publicistiku u godini 2007, nagradu Kiklop za publicistiku na Sajmu knjiga u Puli 2007, nagradu grada Zagreba 2008, nagradu Srpskog narodnog vijeća „Gojko Nikoliš“, nagradu za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava „Krunoslav Sukić“ 2011. godine za knjigu proteklog desetljeća. Na Sajmu knjiga u Puli 2010. dobio je nagradu Kiklop za životno djelo, godine 2012. objavljena je u srpskom izdanju u Beogradu, godine 2013. na engleskom, u izdanju The New York Review of Books u SAD, slede španjolsko (2014) i njemačko
izdanje (2017).
Slavko Goldstein umro je u Zagrebu 13. septembra 2017. godine.