PREPORUKE ZA ČITANJE: Svetlana Tomin

Integralne preporuke profesorke Svetlane Tomin:

Gorana Raičević, Agon i melanholija. Život  i delo Miloša Crnjanskog, 2021.

Žaneta Đukić-Perišić, Pisac i priča. Stvaralačka biografija Ive Andrića, 2012.

Obe ove stručne monografije rezultat su ozbiljnih višegodišnjih istraživanja. Informativne, dobro promišljene i utemeljene, napisane su odnegovanim stilom i čitaju se kao najlepša književnost. Posle Gorane Raičević i Žanete Đukić Perišić izgleda mi da nema šta novo da se otkrije i rastumači u životu i stvaralaštvu ova dva velika pisca. Кao i Andriću i Crnjanskom, sigurno ću se vraćati i ovim knjigama o njima.


Mihailo St. Popović, Mara Branković. Žena između hrišćanskog  i islamskog kulturnog  kruga u 15. veku, s nemačkog, prevela Branka Rajlić, 2014.

Mihailo St. Popović pregledno i sistematično predstavio je sudbinu Mare Branković u okviru Srpske  despotovine  i Turskog carstva,  analizirao je njenu poziciju kao pripadnice najužeg kruga  sultanove  porodice, ekonomski status koji joj je omogućio ktitorsku i darodavnu aktivnost, posebno njenu ulogu u diplomatiji, ali i sve ostale aspekte njene  delatnosti. Pregled svih poznatih izvora  u kojima se Mara pominje, a većinu ih donosi u originalu, kao i obimna literatura, u kojoj su posebno izdvojene Literatura o istorijskim pitanjima  i Literatura  o  studijama  o ženama i rodnim studijama (posebno u vizantologiji) predstavlja još jednu vrednost  ove knjige.

Nije preterano reći da ova knjiga predstavlja spoj nemačke radinosti, znanja klasičnih, ali i savremenih jezika bez kojeg u medievistici  nema pravog istraživanja, zatim dostupnosti arhiva, pre svega venecijanskog, odnosno korišćenja dokumenata isključivo „iz prve ruke”, i slovenske maštovitosti, koja je omogućila da se dočara kulturna klima, ocrtaju psihološki profili i događaji povežu u smisaonu celinu.


Radmila Gikić Petrović,  Dnevnik Anke Obrenović, 2021.

Dnevnik je pisan 1836-1838, skoro dvadeset godina pre Milice Stojadinović Srpkinje, može se smatrati prvencem u ženskoj dnevničkoj literaturi. Bio je nepoznat  i neobjavljen dok ga nije otkrila i u kontekstu kulturnoistorijskih prilika objasnila Radmila Gikić Petrović. O čemu je mislila i pisala mlada Anka Obrenović, ćerka jednog  od najprosvećenijih ljudi u tadašnjoj Srbiji, Jevrema  Obrenovića? Anka, koja je svirala klavir i gitaru, učila  nemački i francuski, oblačila se po evropskoj modi i živela u kući uređenoj po evropskom ukusu, sa stolicama, kanapeima i  krevetom, da bi na kraju bila ubijena 1868. u Кošutnjaku zajedno sa knezom Mihailom.


Nataša Polovina, Topos putovanja u srpskim biografijama  XIII veka. Domentijan i Teodosije, 2010.

Ova knjiga pokazala je da putovanje predstavlja veliku i značajnu temu književnosti i da  se može posmatrati kao univerzalni simbol u delima različitih epoha.  U srednjem veku topos putovanja utoliko je izraženiji zbog toga što je ljudski život sagledan kroz metaforu puta i putovanja, čiji je glavni cilj postizanje nekog duhovnog cilja. Shvatanje putovanja kao duhovnog čina ogleda se u opisima dvojice hagiografa, kod kojih putovanja, u stvari, funkcionišu kao katalizatori duhovnog preobražaja Svetog Save i Svetog Simeona.

Ko je zaista bio srednjovekovni homo viator? Кakav je bio njegov doživljaj putovanja, na kojim predstavama se zasnivao, i da li je srednjovekovni čovek u činu putovanja video nešto više od zadatka, potrebe, obaveze? Može li se u liku srednjovekovnog putnika prepoznati nešto od onih poriva i strasti za upoznavanjem novog i drugačijeg sa kojima moderan čovek polazi na put? Кako se odnos čoveka prema putovanju menjao kroz ‘duševnu istoriju čovečanstva’? Na koji način i u kom su obliku predstave o putovanju prisutne u staroj srpskoj književnosti i umetnosti uopšte?

Sve ove knjige možete poručiti na našem sajtu sa 25% popusta

Najnoviji Naslovi