Prodajna mestaBulevar Mihajla Pupina 22, Novi Sad + 381 21 65 71 610 office@akademskaknjiga.com Prijava na newsletter

ODLOMCI SREDOM: Taj čisti pogled u nebo (odlomak iz romana „Isijavanje“ Namika Kabila)

Nebo je večeras prepuno zvijezda, kako samo jasno svjetlucaju na ovoj tamnoj pozadini, noćni povjetarac donosi mirise ranog miholjskog ljeta i to kako s ove terase u daljini trepere ti drugi svjetovi, o tome sam često mislio u Švedskoj. U našoj dragoj Skandaliji, kako je jedan Mostarac penzioner u Malmöu sasvim ozbiljno rekao za Skandinaviju.

Mi smo u Hercegovini uvijek imali taj čisti pogled u nebo, sanjarili o neviđenim svjetovima a istinski se slabo gibali, malo putovali, skoro nikako. Patetično smo voljeli svoju provinciju, tačno se znalo ko je ko, veličina mjesta odgovarala je našoj liniji manjeg otpora. Znalo se ko ima ljubavnicu, sinoć su ih vidjeli u Cavtatu na večeri, a samo oni iskusniji slute kako su se oni tamo sakrili da bi bili viđeni. Kada bi neko pomislio na samoubistvo, mjesto je odmah bilo obaviješteno o crnim mislima. I možda najvažnije, imali smo Dubrovnik i more, i sve to nadohvat ruke.

Mladi su, oni ambiciozniji, odlazili na fakultet u Sarajevo ili Beograd i druge veće  gradove. Tamo bi omirisali život u novoj sredini, nerijetko imali dobru energiju s drugačijim ambijentom, a onda se nakon završenog ili propalog fakulteta, makar neki od njih, vraćali u svoje mjesto. Bio je to lijep gradić, tu je bilo lakše živjeti ali je suštinski sve zajedno bilo čamotnije. Provincijska ubogost jela je ljude oduvijek, naročito one naprednije, i spomenuta linija manjeg otpora zapravo je bila tužno prividna. Treba kišovitu jesen izdurati u malom mjestu na jugu, a tek vjetrovitu zimu, varljiva je bila i ostala ta scenografija juga, zaleđina Mediterana. Ima li šta gore od Bileće ljeti, ima, Bileća zimi.

I ja sam bio iz kluba povratnika, iz grupe propalih studenata, igrao sam dvije godine na fakultetu i vratio se nazad na majkinu japrak sarmu. I začudo, baš tad me je krenulo, spletom neočekivanih okolnosti prvo sam dobio privremeni a zatim i stalni posao u „Dušanu Todoroviću“ u Dubrovniku i vanredno upisao Spoljnu trgovinu. Najednom sam bio zaposlen, i studirao, a bio kući, lišen lomatanja po studentskim smještajima. Nisam se morao smrzavati u dalekim gradovima do kojih su vozili smrdljivi autobusi u kojima je svirala narodna muzika i nisam bio primoran upoznavati nove ljude, mogao sam uglavnom birati. Posložio sam se u svom svijetu u kojem nije bilo previše grubosti i nesigurnosti i, vrlo bitno, odakle nigdje nisam morao putovati duže od sat. Ako bi jednom ili dva puta godišnje išli u Bari da se obučemo, što je bilo prekosvijeta, prespavali bi noć na brodu, sutra kupili što smo namjerili, i već narednu večer plovili smo nazad. Ima jedan specifičan model, oblik malo debljeg srebrenog lančića kojeg su oni u gradu, što su tih godina jednom ili dva puta godišnje išli u Italiju, nosili oko vrata. To je bio znak raspoznavanja i ovi ulančeni su ako ništa drugo imali o čemu pričati. Na povratku, ležao sam u skučenoj brodskoj kabini i uspavljivao se zamišljajući prizor broda koji mirno pristaje u Gružu. Nisam ni slutio kakva se oluja spremala u toj zavjetrini života.

Taman kada sam skoro pa sračunato pomislio da trebam saputnika, jer ulazim u godine u kojima pamet bira, kao zrelu voćku život me je otresao. Došla je nenajavljeno, ušla bez kucanja, ali zar može drugačije kada se to samo za nas odabire? I danas kada zatvorim oči, prođe ispred nečujnim korakom. Nije lako opet misliti na nju, možda je samo teže ne misliti.

Zapravo sam je znao cijeli život iz viđenja, plavu, vitku i blagu, tri godine mlađu, svoju još od rana, iz šireg komšiluka Polica, po ocu Crnogorku. Upadljiva i tajnovita smirenost zračila je iz njenog pogleda i glasa i to je muškarce ostavljalo zbunjenim. Saznaću ubrzo kakav je privid bila ta smirenost i kakva je vatra tinjala ispod te površine. Sreli smo se u galeriji Veritas, još jedne obične septembarske bonace, ona je bila na drugoj godini vanrednog prava u Sarajevu. Djevojka? Cura? Milica? Kako nam neki ljudi promaknu i preko noći se promijene, kao vjerovatno i mi drugima. Kurtoazna upitana ležernost zanjihala se pred našim očima, pokazujući od kakve je paučine napravljena. Tu noć smo se drugačije pogledali i omirisali, na trenutak i sami začuđeni ovim i ovakvim susretom. I ništa. Svako se vratio u svoju školjku svakodnevnice. Izdržali smo jedan cijeli dan. Već naredni našli smo se opet, sreli slučajno, nakon potrage za koju će se poslije ispostaviti da je bila očajnička.

U narednim danima slijedile su kafe i razgovori, oboje negdje gurajući i poturajući ove formalnosti, ne bi li usporili to što je raslo pred nama. Nismo uspjeli ništa usporiti, nema nasipa za takve udare, nema dovoljno jakog materijala. Strast je buknula kao ljetni požar na putu prema Dubrovniku, između Gluhe Smokve i Radovan Ždrijela, ono kad bura krene podizati užarenu draču i bacati je okolo, tad ga niko ne ugasi. Šta se desilo, odakle je došlo, pitali smo se izbezumljeno. Zatečeni vrelinom zagrljaja, pitanja na koja nismo imali odgovore rješavali smo novim zagrljajima. Išli smo na Stap na rijeci Sušici, ronili goli u pećini ispod vodopada, sunčali se na travi i jeli grožđe oprano u vodi Sušici. Ti si me naučila šta znači voditi ljubav i koja je to razlika, a mogao sam umrijeti u neznanju.

Na povratku iz Lastve, pripiti smo skrenuli u selo živopisnog imena Necvijeće, čuli smo da se tu nekada otelilo navodno tele s dvije glave. Djeca necvijeća. Ušli smo autom u selo, počeli se kliberiti i ubrzo se vratili nazad na glavnu cestu. Milica me ljubila dok sam krivudavo vozio prema gradu i kikoćući se stavljala ruku preko mojih očiju, da ne vidim gdje vozim. Naši zagrljaji bili su očajnički pokušaj otpora neljubavi tog vremena, da se golim tijelima u potresu zaustavi ili makar uspori otvaranje ponora koji se sve šire i sve dublje procijepao oko nas. Nismo prestajali voljeti se i sad znam zašto si plakala, ljubavi moja, dok je iz daljine nezaustavljivo nadirao prigušen i zbog toga još strašniji tutanj zvjerskog krda rata, krvi i progona.

Ukoliko vam se svideo ovaj odlomak, knjigu možete poručiti sa 25% popusta na našem sajtu

Najnoviji Naslovi

Prijava za Newsletter

Flag_of_Europe.svg
Akademska knjiga © 2022