ODLOMCI SREDOM: Šta znači biti Srbin/Srpkinja, danas, za našu generaciju, u ovom društvu (Odlomak iz studije „Miris ajvara, miris lavande“ Ane Đorđević)

Zamislimo etnicitet kao jednu vrstu društveno-lične realnosti, ukotvljenu u vremenu tranzicije koja traje, kako pleše na granici između prošlog i sadašnjeg, povremeno se mistično uzdižući na granicu između nebeskog i zemaljskog (srpstva). Zamislimo kako oko nje kao idoli obigravaju zločinci zamaskirani u heroje, žrtve po kojima se razlivaju crvena, bela, plava, žuta, crveno-beli kvadratići, ptica sa dve glave, bele zvezdice… Zamislimo kakofoniju različitih himni koje nastaju dok se razleću kapljice krvi i granata po zgradama, kućama, ulicama, dok se u daljini čuje opominjuća melodija Hej, Slovena. Zamislimo kako se upravo u tom trenutku, koji traje godinama, rađa jedna generacija. Da li je ona deo iste predstave na drugoj pozornici? Ili je možda zauzeta osmišljavanjem drugačije predstave?

Svakome od nas, u minutima nakon rođenja, dodeljeni su ime, nacionalnost, konfesionalnost, etnička pripadnost, rod. Ništa od toga nismo birali. Ipak, neki od nas provešće svoj život verujući da su nam te kategorije prirodne koliko i boja kose i očiju, da su nam drugi pripadnici istih kategorija bliski koliko i članovi porodice. Da je „zamišljena zajednica“ (Anderson, 1998) naših sunarodnika namerila jednim putem kroz vekove, kojim i sami moramo ići, pa čak i da nam je to „sudbina“. Drugi deo nas u to će verovati, ali neće osećati da tome pripada. Treći će osećati da pripada, ali neće istinski verovati. Biće i zbunjenih.

Ovo je istraživanje o svima nama koji smo rođeni tokom devedesetih godina, koji smo upisani kao Srbi, koji znamo ili ne znamo šta ćemo s tim. U tom istraživanju nekolicina nas je pozvana s moje strane da angažovano i otvoreno analizira kako razumemo i doživljavamo sebe kao Srbe. To je jedan kolektivni poduhvat. Kroz njega, pokušavali smo da na površinu izvučemo po jedno sećanje koje sadrži sva važna znanja i značenja, sve centralne predrasude i verovanja, sva suštinska osećanja i motive koji čine da se osećamo kao Srbi. A onda smo ih podvrgli minucioznoj analizi, koja je trajala satima u više od desetine navrata, sa samo jednim ciljem: doći od toga kada smo se najviše osećali kao Srbi do toga šta znači biti Srbin/Srpkinja, danas, za našu generaciju, u ovom društvu.

Ta analiza od nas je iziskivala stalno kretanje od ličnog iskustva do društvenog značenja i obrnuto, ne ispuštajući već, naprotiv, poštujući individualnost svakog i svake od nas, naše jedinstvene životne puteve i odabire, ali i činjenicu da smo uvek smešteni u društveni svet u kome postoje značenja, prakse i objekti, organizovani u sisteme, norme, pravila, koji nas regulišu i podučavaju kako da budemo dobri pripadnici postojećeg društva.

Sa novim saznanjima do kojih smo došli želela sam da obuhvatim više pripadnika naše generacije. Uostalom, kako bismo drugačije mogli znati da li se ona odnose samo na nas, tu nekolicinu, ili zaista na čitavu generaciju? Stoga, u drugom, odvojenom istraživanju pozvala sam širu, anonimnu zajednicu generacije devedesetih da mi ispriča svoju priču o srpskoj etničkoj identifikaciji. Potom sam ih analizirala poredeći ih sa prethodnim iskustvima i značenjima, koristeći interpretativne alate do kojih smo zajednički došli.

Tema „Najviše sam se osećao kao Srbin…“ i „Najviše sam se osećala kao Srpkinja…“ svakog učesnika u ovom istraživanju zatekla je u nekom trenutku na nekom mestu i navela da se zapita nad svojom etničkom pripadnošću. Više od pedeset mladih ljudi u različitim trenucima zamišljeno reflektuje o svom odnosu prema srpskoj zajednici, srpskoj državi ili srpskoj kulturi, pokušavajući da izvuku jedno sećanje koje je dovoljno reprezentativno za njihovo lično iskustvo, ali i za njihovo razumevanje zajednice i društva u kome žive. Tražeći adekvatne reči kojima bi to iskustvo i razumevanje predočili drugima, nalaze se zaglavljeni unutar onih diskursa i narativa koji su takođe reprezentativni za ovu epohu i koji se potkradaju u rečima koje im se čine svojstvenim. U tom uskom procepu između iskustva i reči krije se znanje o već postojećem i mogućnost da se ono menja…

Ukoliko vam se svideo ovaj odlomak, knjigu možete poručiti na našem sajtu sa 25% popusta

Najnoviji Naslovi