ODLOMCI SREDOM: Lepi su sinovi pustinje (odlomak iz knjige „Putni dnevnici Alberta Ajnštajna“)

12. oktobar  Blistav dan. More tiho, gotovo bez vetra. Atmosfera potpuno prozračna. Jasan horizont. Skoro bez vetra. U pola osam ujutru vidljive su kršne planine Krita – strmo se spuštaju u more. Uveče, divan zalazak sunca – purpur s fino osvetljenim tankim oblacima koje nosi vetar. Zatim vedro zvezdano nebo s izraženim Mlečnim putem, na blagom vazduhu. ⟨U podne, pristanak u Port Sajd.⟩ Ujutro, razgovor s Išijem i japanskim advokatom. Oboje snažno evropeizovani – sve do izraza lica. Prvi je vrlo oprezan i realističan. Uveče, razgovori s izvoznikom iz Hamburga, starim izm[eđu] 60 & 70, pronicljivim i smirenim.

13.    Sredina dana. Tri po podne, Port Sajd. Voda je [postala] zelena pre nego što smo mogli videti obalu. Na Mediteranu, duboka plava. Duge veštačke brane s nepravilno oblikovanim blokovima od kamena. Kuće, koliko se daleko može videti s mora, evropskog stila. Kitnjasta egipatska jedrilica.

U luci je roj veslačkih brodova s Levanticima svake nijanse, koji, uz vrisku i gestikulaciju, uleću u naš brod. Kao da ih je izbljuvao sam pakao. Zaglušujuća galama. Gornja paluba pretvorena je u bazar, ali niko ništa ne kupuje. Uspeha imaju samo nekolicina zgodnih, atletski građenih, mladih tumača sudbine. Prljavi Levantinci, poput bandita, zgodni su i graciozni za gledanje. Zalazak sunca, nebo je pocrvenelo u jednom delu, i izrazito je intenzivno, kao da plamti. Na prednjoj strani [luke] zidova i zgrada, jedna od onih jarkih boja koje se često koriste kad se slikaju tropi. Uveče razgovor s franc[uskim] državnim službenikom iz Sijama. Susret s japanskim sestrinskim brodom. Nacionalni žar obeju posada. Japanac je zaljubljen u svoju zemlju i svoj narod.

14.   Buđenje tokom prolaska niz kanal kroz pustinju. Prohladno vreme. Palme, kamile. Žarka žuta boja. Čest pogled na golema peščana prostranstva, tu i tamo prošarana grozdovima od korova. Susret s parobrodom u kanalu. Divlji pustinjski predeli. Zeleno Veliko gorko jezero. Brdovita obala obasjana svetlošću.

Čudesno čist vazduh. Zatim poslednja deonica Sueckog kanala. Na ušću grad Suec, naselje od vila upravitelja kanala, vrlo slatko. Male kuće s verandom i palmama. Dobrodošao vidik nakon toliko pustinje. Gole kamenite planine s obe strane. Nastavak Sinaja. Arapski sitni trgovci plove ka nama. Lepi su sinovi pustinje, snažni, blistavih crnih očiju i boljih manira nego u Port Sajdu.

Zaliv se širi nakon što smo isplovili. Sunce nestaje posle šest nad egipatskim pustinjskim planinskim vencima. Lokalna crvenkastopurpurna nijansa s veličanstvenom siluetom planinskog lanca, koja podseća na Utliberg. Uz nju, crvenkastožuti odsjaj na istoku. Zatim divna zvezdana noć. Nikad nisam video Mlečni put da je takve lepote. Tačkice s izraženim obodima. Izdužene mrlje jasno se vide; bočno se nižu iz diska. Noću, potpuno go s ventilatorom. Nije mi problem.

15.   Na Crvenom moru, pod tmurnim nebom, ne vidi se obala. Umereno oblačno nebo. Kratkotrajna kiša. Temperatura staklenika. U podne smo prošli pored dva mala ravna koralna ostrva.

16.  Ugledao dve ajkule pored broda, s velikim leđnim i repnim perajima. Leteće ribe takođe. Temperatura u porastu, ali vrlo podnošljiva. Čudesan zalazak sunca. Odsjaj na istoku uz crvenkastu površinu mora. Istočno nebo sivkastoplavo, nadalje crvenkasto. Venera sjajno sija i ogleda se u moru.

Ukoliko vam se svideo ovaj odlomak, knjigu možete poručiti sa popustom od 25% na našem sajtu

Najnoviji Naslovi