Književna plovidba Dunavom
Francuski pisac Emanuel Ruben predstavlja u Novom Sadu, na trodnevnoj promociji, svoju putopisnu knjigu „Uz Dunav”, čiji najveći deo je napisao dok je boravio u ovom gradu.
Anđelo je na svom konju sanjao o Italiji, ženama i dinjama, ja na svom biciklu sanjam o Beogradu, ženama i lubenicama, samo mi fali čašica rakije da sve to zalijem, piše francuski pisac Emanuel Ruben u svojoj putopisnoj knjizi „Uz Dunav”, biciklističkoj odiseji kroz Evropu duž ove reke, u kojoj nas vodi kroz istoriju i kulturu naroda koji žive na tom prostoru. Putovanje koje je trajalo 48 dana počeo je Ukrajini, a završio ga u Nemačkoj, dok je najveći deo knjige napisao dok je boravio u Novom Sadu, zbog čega se u njoj ovaj grad pominje čak 65 puta.
Knjiga je nedavno objavljena i kod nas u izdanju „Akademske knjige” u prevodu Melite Logo Milutinović i ne čudi što će svoju trodnevnu promociju imati upravo u Novom Sadu, koja počinje danas od 17 sati, kada će autor potpisivati knjige na štandu Francuskog instituta, na Trgu slobode, u okviru obeležavanja Dana Evrope. Nastavlja se sutra (u Kulturnoj stanici „Svilara” od 18 sati) i prekosutra (u knjižari „Bulevar books” od 17 sati), kada će autor govoriti o utiscima, predelima i ljudima od Ukrajine, preko Moldavije, Rumunije, Bugarske, Srbije, Hrvatske, Mađarske, Slovačke, Austrije, do izvorišta Dunava u Nemačkoj. U razgovoru u „Svilari” uz autora će učestvovati i Bora Babić, Pavle Sekeruš, Vladimir Marinković i Melita Logo Milutinović, a u knjižari „Bulevar books” govoriće Melita Logo Milutinović i autor, dok će moderator na obe promocije biti Vladimir Gvozden. Promociju organizuje Akademska knjiga u saradnji s Francuskim institutom, a u okviru „Molijerovih dana” i programskog luka „Budućnost Evrope” u sklopu programa „Novi Sad 2022 – Evropska prestonica kulture”.
Pisana britkim jezikom, knjiga „Uz Dunav” puna je autentičnih zapažanja i stoga ne čudi što je dobila četiri nagrade: „Nikola Buvije” (2019), „Amerigo Vespuči” (2019), Veliku nagradu „Sport i književnost” (2019) i Nagradu „Amik” Francuske akademije (2020).
U brojnim intervjuima Emanuel Ruben je isticao da su mu najupečatljiviji susreti bili, na primer, sa ukrajinskom bakom koja je htela da joj se posluži pivo za pivom i koja zna kako je bilo u Odesi, s rumunskim kapetanom koji je ličio na Huga Prata ili sa bivšim bugarskim metalurgom koji je psovao Gorbačova da bi sumirao situaciju u svojoj zemlji.
Među nezaboravne susrete ubraja i Srpkinju koju je sreo upravo na putu prema Smederevu, dok je na vrelini žudeo da se domogne neke lubenice i koju je u knjizi opisao kao „sjajnu zelenooku šezdesetogodišnjakinju, koja je u cvetnoj haljini i kožnim sandalama vozila stari roze biciš s teškom gajbom privezanom za prtljažnik, dva ogromna cegera okačena o upravljač i ašovom zaglavljenim u ram”. Hteo je da joj olakša, ali odbila je, piše Ruben i dodaje: „Neki dobričina pretekao nas je u svom autu, pa je otvorio prozor i ponudio da joj svu tu robu tegli u gepeku. Svetlana se iznervirala i poslala ga dođavola, probijajući sebi put na ispumpanim gumama: s ratom i embargom srpske žene naučile su da žive bez muškaraca.”
Imao je Ruben još mnogo zanimljivih susreta na putu kroz Srbiju. Na keju u Kladovu zastao je kod Čiče, koji se proglasio kraljem riblje čorbe, u njegovoj birtiji „Natura” gost čeka na uslugu, ali se ne žali „kad vidi kako u tučanom loncu pristiže grgeč…” U Donjem Milanovcu, „gde lepi talasi srebrnastih kresta skakuću po površini velike reke pretvorene u jezero”, pajtao se s jednom francusko-srpskom porodicom, a u selu Vinci je otkrio toskansku pitomost i ocenio da je taj predeo najpitomiji, najidiličniji, najviše italijanski u celoj Srbiji…
U Tekiji mu se u rano jutro, dok je sa terase pokušavao da vidi Adu Kale, ostrvo kojeg više nema, učinilo da oseća miris turske kafe, duvana i ratluka, ali je onda shvatio da to baba Jovanka sprema doručak „pušeći pljugu”. A kad mu je donela tursku kafu i otvorila kutiju ratluka, uz blagi miris šećera i ruže, video je čitav svoj istanbulski život: „Gledam odavde, Dunav nije jezero, čak ni fjord, nego drugi Bosfor, i jeste da smo u potopu zbog brane izgubili Adu Kale, ali dobili smo novi Bosfor…”
Emanuel Ruben je rođen u Lionu, gradu na ušću, i smatra da ljubav prema dvema rekama umesto jednoj oslobađa čoveka glupe dogme vernosti. Stoga je, piše u knjizi, ušće Save u Dunav bilo prvo mesto na koje odlazi po prispeću u Beograd, jedva čekajući da vidi „proždrljivu reku kako guta svoju pritoku”. I dodaje: „Tačno iznad ušća, na kalemegdanskoj steni, uzdiže se stub podignut u slavu pobede… na vrhu spomenika je mišićavi bronzani anđeo koji nam bezobrazno pokazuje zadnjicu, dve bronzane polulopte, veoma čvrste i dobro izbočene, reklo bi se da je i on vrteo pedale dvadeset tri dana i prešao skoro dve hiljade kilometara ne bi li stigao ovamo, popeo se uz kalemegdanski breg i sleteo na kameni stub, tu sad u desnoj ruci drži mač, u levoj sokola, gleda kako se mešaju tamne vode Save i svetle vode Dunava, i možda razmišlja o sili koja goni te dve reke da se spare kako bi tako sjedinjene tekle, kao što je pevao Viktor Igo, sa Zapada na Istok.”
Pravac Korzika
Osim Emanuela Rubena, na književnu manifestaciju „Molijerovi dani”, koju organizuje Francuski institut u Srbiji, stižu i Žerom Ferari, Pjer Asulin, Frank Buis i Natali Koen. Već sutra u Beogradu počinje program „Pravac Korzika”, u okviru koga će prvo biti predstavljena knjiga „Srbi na Korzici” Zorana Radovanovića u RTS klubu od 17 sati, a od 18 časova na istom mestu korzikanski pisac i filozof Žerom Ferari predstaviće svoje romane „Princip” i „Po svom liku”. Ferari će svoje romane predstaviti i u Novom Sadu prekosutra od 18 sati u knjižari „Bulevar books”. Frank Buis će svoj roman „Ničije žene sin” predstaviti 17. maja u Beogradu, 18. maja u Nišu i 19. u Novom Sadu. Pjer Asulin, pisac i član Akademije „Gonkur”, učestvovaće s Natali Koen u razgovoru o Sefardima, Španiji, progonu Jevreja 26. maja u Jevrejskom kulturnom centru od 18 sati. „Molijerovi dani” će se završiti 27. maja proglašenjem Gonkurove nagrade studenata Srbije.
Tekst preuzet sa politika.rs
Autor: Gordana Popović