„I u onome što trune, ima života“ – Vladislava Gordić Petković o knjizi „Bog, domovina, porodica“ Lasla Darvašija

Teme mađarskog pisca, prvog dobitnika nagrade „Aleksandar Tišma”, naoko se svode na muke i tuge, na poraz, zločin i mrak. Ipak junaci njegove trideset i tri kratke priče sabrane u tri ciklusa uveravaju nas da „ono što trune, u tome još ima života”. Nasilje i liričnost efektno uokviruje kratka forma, u želji da pripitomi teško opisiv triling iz naslova. Nema kod Darvašija želje da se dele ideološke lekcije, koliko postoji potreba da se progovori o marginalizovanim i nesrećnim bićima iz mađarske stvarnosti sa elementom horora, distopije i crnog humora.

Darvašijeve teme su mučne, ali su prizori nasilja i patnje mahom samo nagovešteni, kao i lepota. Njegov je jezik često nežan i mek poput paperja: u priči „Kamene stepenice” od sunca preplanula koža dečaka zategnuta je tako „da pod njom ne bi bilo mesta ni za zrno bibera”. U Darvašijevim pričama dešavaju se brutalne erupcije emocija predugo pohranjenih u nesvesnom: otuda se neretko dogodi ubistvo kao u priči „Pravilno držanje”, gde urednost i sistematičnost jedne seksualne radnice u pogledu oruđa za rad, kondoma, dovedu do tragičnog ishoda.

U priči „I da kažemo nešto i o književnosti” junak pripoveda o istoriji nevoljenosti u svojoj porodici, zaključivši: „U dvadesetom veku ljudi su ranije umirali nego što je bilo predviđano. Više su radili za puko preživljavanje”. Sumorna rekapitulacija samo retko vedre realnosti Darvašijev je znak raspoznavanja.

Vladislava Gordić Petković

Izvor: Nova.rs

Knjigu „Bog, domovina, porodica, možete naručiti na našem sajtu sa popustom od 25%

Najnoviji Naslovi