{"id":5447,"date":"2020-06-26T14:22:27","date_gmt":"2020-06-26T13:22:27","guid":{"rendered":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/?p=5447"},"modified":"2020-06-26T14:22:27","modified_gmt":"2020-06-26T13:22:27","slug":"intervju-mihala-ramaca-za-la-voce-del-popolo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/intervju-mihala-ramaca-za-la-voce-del-popolo","title":{"rendered":"INTERVJU MIHALA RAMA\u010cA ZA LA VOCE DEL POPOLO"},"content":{"rendered":"<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><img decoding=\"async\" class=\"lazyload size-full wp-image-5455 additional-class aligncenter\" src=\"data:image\/svg+xml,%3Csvg%20xmlns%3D%27http%3A%2F%2Fwww.w3.org%2F2000%2Fsvg%27%20width%3D%27500%27%20height%3D%27300%27%20viewBox%3D%270%200%20500%20300%27%3E%3Crect%20width%3D%27500%27%20height%3D%27300%27%20fill-opacity%3D%220%22%2F%3E%3C%2Fsvg%3E\" data-orig-src=\"https:\/\/akademskaknjiga.com\/wp-content\/uploads\/2020\/06\/mihal-ramac_500x300.jpg\" alt=\"\" width=\"500\" height=\"300\" \/><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\">PRIPADNIK MANJINE LAK\u0160E SE OSLOBA\u0110A OD IDEOLO\u0160KE PROPAGANDE<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><strong>Ra<\/strong><strong>zgovarao Christian Eccher<\/strong><\/p>\n<p>Mihal Rama\u010d je knji\u017eevnik, publicista, pesnik i novinar. Bio je glavni urednik dnevnih listova \u201eNa\u0161a Borba\u201c i \u201eDanas\u201c. Kao hrabar \u010dovek i intelektualac suprotstavljao se re\u017eimu Slobodana Milo\u0161evi\u0107a, danas je veoma kriti\u010dan prema autoritarnom re\u017eimu Aleksandra Vcu\u010di\u0107a. U ekskluzivnom intervjuu za na\u0161 list Rama\u010d govori o sebi, o Jugoslaviji, o rusinskoj zajednici kojoj pripada. Prise\u0107a se i kontakata s italijanskom zajednicom Istre i Kvarnera.<\/p>\n<p><strong> <\/strong><strong>Vi ste odrasli u biv\u0161oj Jugoslaviji, Va\u0161i preci su \u017eiveli u Austro-ugarskom carstvu. Sami pripadate rusinskoj zajednici u Srbiji. Kako biste definisali Va\u0161 identitet?<\/strong><\/p>\n<p>Moji preci doselili su se na teritoriju Vojvodine 1751. iz dana\u0161nje Zakarpatske Ukrajine. Tad je i tamo i ovde bila Habzbur\u0161ka monarhija. U se\u0107anjima mojih predaka uvek se spominjao \u201cstari kraj\u201d i Karpati, planine iz kojih su oni do\u0161li u ovu ravnicu. \u010cuvali su se narodni obi\u010daji, pre svega oni vezani za Bo\u017ei\u0107 i Uskrs. \u010cuvale su se narodne pesme, narodni vezovi, koji su identi\u010dni s onima u Ukrajini. Sa\u010duvan je jezik predaka, koji je najbli\u017ei zapadniim dijalektima ukrajinskog. Od ranog detinjstva roditelji su me u\u010dili da smo mi Rusini deo ukrajinskog naroda. Tako se ose\u0107am i danas. Ina\u010de, ljudi u Zapadnoj Ukrajini (Galiciji) su se sve do druge polovine XIX veka nazivali Rusinima. Tako su ih nazivale i habzbur\u0161ke vlasti, koje nisu \u017eelele da se oni poistove\u0107uju sa sunarodnicima koji su \u017eiveli u Ruskom carstvu. Ruska vlast je tako\u0111e zabranjivala ukrajinsko ime, pa je Ukrajince nazivala Malorusima.<\/p>\n<p>U Vojvodini su tada \u017eiveli Ma\u0111ari, Srbi, Podunavske \u0160vabe, Slovaci, Rumuni\u2026 \u010cuvanju nacionalne svesti doprinosila je \u010dinjenica da su Rusini bili katolici vizantijskog obreda (grkokatolici). Time su se razlikovali i od pravoslavnih i od evangelika (luterana) i od katollika latinskog obreda, to ih je \u010duvalo od asimilacije<\/p>\n<p><strong>Recite nam ne\u0161to o rusinskoj zajednici, kako \u017eivite, kakve su va\u0161e najbitinije instiucije&#8230;<\/strong><\/p>\n<p>U Srbiji danas ima oko 15 hiljada Rusina. Postoji jedna osmogodi\u0161nja i jedna srednja \u0161kola s nastavom na rusinskom jeziku. U nekoliko \u0161kola omogu\u0107eno je fakultativno izu\u010davanje maternjeg jezika. Na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu od 1974. postoji Odelenje za rusinski jezik i knji\u017eevnost. Izdava\u010dka ku\u0107a <em>Ruske slovo<\/em> (Rusinska re\u010d), koju delimi\u010dno finansira dr\u017eava, izdaje istoimene nedeljne novine, tromese\u010dni \u010dasopis za knji\u017eevnost i kulturu <em>Svetlost<\/em>, de\u010dji mese\u010dnik <em>Vrt<\/em> i omladinski mese\u010dnik <em>Mak<\/em>, te desetak knjiga godi\u0161nje. Na rusinskom sam objavio sedam knjiga pesama.<\/p>\n<p>Pripadnost malobrojnoj nacionalnoj zajednici nisam do\u017eivljavao kao pote\u0161ko\u0107u ili problem. Uvek sam pisao i na maternjem i na srpskom jeziku \u2013 i poeziju i prozu. Kao novinar sam uglavnom radio u listovima na srpskom jeziku. Kao pripadnik manjine \u010dovek se lak\u0161e distancira od politi\u010dke propagande kojoj podle\u017ee ve\u0107ina stanovni\u0161tva, kako u komunisti\u010dko vreme, tako i pod nacionalisti\u010dkim re\u017eimima krajem XX i u prvim decenijama XXI veka. Po\u0161to nisam optere\u0107en idealizovanjem pro\u0161losti mog naroda i obo\u017eavanjem junaka ili svetitelja iz davnih vremena, sme\u0161no mi deluje kad gledam kako se u Srbiji \u2013 ve\u0107 tridesetak godina \u2013 stvara la\u017ena, izmi\u0161ljena slika o bli\u017eoj i daljoj pro\u0161losti, kako se prekrajaju istorijske \u010dinjenice. Recimo, predsednik srpske vlade pod nema\u010dkom okupacijom se 1942. hvalio kako je Srbija \u201cprva Judenfrei dr\u017eava u Evropi\u201d, a danas se govori da su Srbi uvek u istoriji bili bliski s Jevrejima.<\/p>\n<p><strong>Prvih godina posle Drugog svetskog rata, italijanska manjina je imala ogromne pote\u0161ko\u0107e, po\u0161to su je vlasti smatrale kao potencijalnu opasnost za SFRJ. Naro\u010dito posle 1948. godine, Italijani su bili u veoma te\u0161kom polo\u017eaju. Kako je taj period izgledao kod Vas?<\/strong><\/p>\n<p>Mi u Srbiji nismo znali gotovo ni\u0161ta o sudbini Italijana u Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji. Ja sam o njima saznao vi\u0161e tek 1986. godine, kad sam po\u010deo da prevodim antologiju italijanskih pesnika u Jugoslaviji. Sastavlja\u010d antologije Giacomo Scotti otkrio mi je novi svet \u2013 <em>le foibe. <\/em>Bio sam \u0161okiran da se tako ne\u0161to \u2013 masovna ubistva i egzodus \u2013 de\u0161avalo u mojoj zemlji. Tek tada sam saznao da su sli\u010dnu sudbinu do\u017eivele i Podunavske \u0160vabe u kraju u kojem \u017eivim, na severu Srbije. Pomenuta antologija iza\u0161la je 1987. pod naslovom \u201cNa udaru mora\u201d.<\/p>\n<p>Rusinska zajednica imala je mogu\u0107nosti za negovanje sopstvenog jezika i kulture, ali su joj, zbog slo\u017eenih politi\u010dkih odnosa s tada\u0161njim Sovjetskim Savezom, onemogu\u0107avani kontakti s mati\u010dnom zemljom, Ukrajinom. To se promenilo tek 90-ih godina pro\u0161log veka, kad je Ukrajina postala nezavisna dr\u017eava. Moja \u0107erka studirala je u Kijevu, danas radi kao predava\u010d rusinskog i ukrajinskog jezika na univerzitetu u Novom Sadu.<\/p>\n<p><strong>Vi ste studirali u Rimu. O tim godinama pi\u0161ete i u Va\u0161oj knjizi &#8222;Zov vedrih vidika&#8220;. Imate li jo\u0161 neki odnos sa Italijom, \u0161ta Vam je ostalo od tih godina koje ste proveli u Rimu?<\/strong><\/p>\n<p>De\u010dak iz komunisti\u010dke Jugoslavije dolazi u Italiju septembra 1967. godine. Sti\u017eem na stanicu Termini, \u010deka me otac Sapeljak, potonji grkokatoli\u010dki vladika u Ukrajini. Prvi put gledam Koloseum, Baziliku Svetog Petra, ostale rimske znamenitosti. Narednih godina \u017eivim u Via Boccea 480. Tamo je Pontificio Seminario Minore Ucraino, pored divne crkve svete Sofije. Duhovnik mi je bio Stefan \u010cmilj, salezijanac koji je dvadeset godina pre toga u Argentini bio duhovnik de\u010daku koji se zvao \u2013 Jorge Mario Bergoglio. Kad je postao papa, on je u jednom od prvih intervjua sa zahvalno\u0161\u0107u spomenuo svog nekada\u0161njeg vaspita\u010da. De\u010dak iz siroma\u0161nog sela iz komunisti\u010dke Jugoslavije otkriva svet u slobodnoj Italiji. \u010cita rimske i gr\u010dke klasike. Putuje u Napulj, Ravenu, Firencu, Milano, provodi leto u Val d Aosta gledaju\u0107i svaki dan veli\u010danstveni Monte Cervino. Te davne slike uvek su mi pred o\u010dima.<\/p>\n<p>Godine 1983. bio sam u Italiji kad je pala vlada. Po povratku napisao sam o tome \u010dlanak za list <em>Dnevnik<\/em> u Novom Sadu. Ponudili su mi da svake nedelje pi\u0161em jedan prilog o Italiji. Glavni izvor bio mi je nedeljnik <em>Panorama<\/em>, koji se mogao slobodno kupiti u Jugoslaviji. Nekad sam kupovao i list <em>La Repubblica<\/em>, koji je osnovao legendarni Eugenio Scalfari. Rubriku <em>Obi\u010dno neobi\u010dna Italija<\/em> pisao sam nekoliko godina.<\/p>\n<p>\u010cesto sam kao mlad novinar u pono\u0107 slu\u0161ao vesti RAI, kako bih saznao ono o \u010demu nisu izve\u0161tavali jugoslovenski mediji. Dakle, Italija je ostala moja velika ljubav za sva vremena. Ovih te\u0161kih dana \u010desto se se\u0107am godina provedenih u toj divnoj zemlji.<\/p>\n<p><strong>Vi ste bili glavni urednik nekoliko novina, spomenu\u0107emo ovde samo Na\u0161u Borbu i Danas. \u010cega se najvi\u0161e se\u0107ate od tog perioda? Tada je vladao Milo\u0161evi\u0107&#8230; Ima li razlike izmedju tada\u0161njeg novinarstva i dana\u0161njeg?<\/strong><\/p>\n<p>U zemljama gde je na vlasti jedna partija i jedna li\u010dnost nema slobodnog novinarstva. Vlast na sve na\u010dine gu\u0161i nezavisne medije, sve koji ne prihvataju da budu sredstvo propagande. U vreme vlasti Slobodana Milo\u0161evi\u0107a dana\u0161nji predsednik Srbije Aleksandar Vu\u010di\u0107 bio je ministar informacija. On u punoj meri primenjuje tada\u0161nju praksu. Slobodni mediji su pod svakodnevnim politi\u010dkim pritiskom i finansijskim iscrpljivanjem. Re\u017eim, recimo, zabranjuje dr\u017eavnim i privatnim kompanijama da se ogla\u0161avaju u takvim medijima. Nezavisnim novinama je ote\u017eana distribucija. Svih pet televizijskih kanala koji koriste javne frekvencije kontroli\u0161e vladaju\u0107a partija. Pod njenom vla\u0161\u0107u je i ve\u0107ina lokalnih televizija. Sre\u0107om, preko pojedinih kablovskih televizija mo\u017ee da se gleda jedina nezavisna televizija, N1. Mogu da se gledaju strani kanali \u2013 CNN, BBC, Al Jazeera\u2026 Ko \u017eeli, mo\u017ee da sazna \u0161ta se zbiva u Srbiji i u svetu. Me\u0111utim, velika ve\u0107ina stanovni\u0161tva gleda nacionalne kanale i veruje im. \u0160to se ti\u010de informisanja, gra\u0111ani Srbije \u017eive u sli\u010dnoj situaciji kao ljudi u Rusiji i srednjoazijskim zemljama koje su nekad bile deo SSSR. Dakle, informativni mrak i zaglupljivanje.<\/p>\n<p><strong>Kako \u017eivite u ovom periodu u karantinu, \u010dime se bavite i \u0161ta mislite o onome \u0161to se de\u0161ava sada u Srbiji? Vanredno stanje, policijski cas&#8230; Vi \u010dak ne mo\u017eete ni u \u0161etnju&#8230;<\/strong><\/p>\n<p>Sli\u010dno iskustvo imao sam u vreme NATO bombardovanja, kada sam \u017eiveo u selu. Ali, tada nije bila ograni\u010dena sloboda kretanja. Svaki dan sam vozio bicikl i dru\u017eio se s prijateljima. Sad su kontakti onemogu\u0107eni. Prvih pet godina ovog veka bio sam slobodni novinar, pa sam ve\u0107i deo dana sedeo kod ku\u0107e, pisao i slao tekstove redakcijama u Srbiji i inostranstvu.<\/p>\n<p>Od penzionisanja 2016. godine svakog dana sam po nekoliko sati zajedno s bratom Jankom prevodio Bibliju na rusinski. To je prvi prevod Svetog pisma na taj jezik.<\/p>\n<p>Dakle, vi\u0161e\u010dasovna samo\u0107a mi nije strana i ne pada mi te\u0161ko. Me\u0111utim, pre vanrednog stanja sam nekoliko puta dnevno izlazio na \u0161etali\u0161te pored Dunava. Skoro svaki dan sam po sat-dva pecao ribe. Navikao sam da svakog dana posmatram neponovljivu reku i da se divim njenoj mo\u0107i i lepoti. Sad je i to zabranjeno.<\/p>\n<p>U izolaciji sam preveo na maternji jezik 1. eklogu Vergilijevih <em>Bukolika<\/em>, nekoliko stotina stihova iz Ovidijevih <em>Tristia<\/em>, nekoliko stotina stihova Adama Mickjevi\u010da&#8230;<\/p>\n<p>Sre\u0107om, stanujem u zgradi iz prve polovine XVIII veka, koja ima duga\u010dak hodnik. Tih dvadesetak metara su mi jedini prostor za \u0161etanje. Obaveznu izolaciju primam kao neminovnost. Najte\u017ee mi je \u0161to od 15. marta nisam video svoje unuke, de\u010dake od 8 i 4 godine. Smeta mi \u0161to re\u017eim koristi ovo vreme za krajnje neukusnu partijsku propagandu i, \u010dak, stvaranje kulta li\u010dnosti predsednika. Ja se tome samo smejem, ali mnogi ljudi podle\u017eu toj propagandi.<\/p>\n<p><strong>Va\u0161a nova knjiga ima naslov \u201eNo\u0107 na stanici Keleti\u201c. Za\u0161to ba\u0161 Budimpe\u0161ta, i za\u0161to ba\u0161 stanica Keleti?<\/strong><\/p>\n<p>Devedesetih godina pro\u0161log veka, u vreme ratova i me\u0111unarodnih sankcija, iz Srbije se putovalo u svet gotovo isklju\u010divo preko Ma\u0111arske. \u017delezni\u010dka stanica u Budimpe\u0161ti bila je za desetine hiljada izbeglica iz biv\u0161e Jugoslavije prvi susret sa slobodnim svetom. Tada sam nekoliko puta putovao u inostranstvo, uglavnom u Ukrajinu ili \u010ce\u0161ku, pa sam po nekoliko sati provodio na toj stanici ili na aerodromu Ferihegy. Dakle, sentimentalni razlozi.<\/p>\n<p>Osnovna tema pri\u010da iz ove knjige su ratovi, kako oni o kojima sam slu\u0161ao od svojih dedova, tako i oni koje sam do\u017eiveo. Pi\u0161em o onome kako deca i obi\u010dni ljudi do\u017eivljavaju ratove, dru\u0161tvene nepravde, diktaturu, pi\u0161em o ljudima koje opija vlast\u2026<\/p>\n<p>Kao pisca me je formiralo pre svega \u0161kolovanje u Italiji, ali i vreme raspada komunisti\u010dkog lagera, ra\u0111anja vi\u0161epartijskog sistema u zemljama Isto\u010dne Evrope, vreme bujanja \u0161ovinizma i ratova u eks Jugoslaviji. O svemu tome sam godinama pisao kao novinar, sad te godine posmatram i opisujem kroz pesme, pripovetke i eseje.<\/p>\n<p><strong>(La Voce del Popolo, 15. april 2020)<\/strong><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; PRIPADNIK MANJINE LAK\u0160E SE OSLOBA\u0110A  [&#8230;]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[405],"tags":[],"autor":[],"class_list":["post-5447","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-novosti-sr"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5447","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5447"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5447\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5447"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5447"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5447"},{"taxonomy":"autor","embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/autor?post=5447"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}