{"id":5308,"date":"2020-05-18T16:08:31","date_gmt":"2020-05-18T15:08:31","guid":{"rendered":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/?p=5308"},"modified":"2020-05-18T16:08:31","modified_gmt":"2020-05-18T15:08:31","slug":"gorana-raicevic-andric-ocima-zapada","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/gorana-raicevic-andric-ocima-zapada","title":{"rendered":"Gorana Rai\u010devi\u0107: \u201eAndri\u0107 o\u010dima zapada&#8220; &#8211; o knjigama: M. Martens U PO\u017dARU SVETOVA  i \u017d. \u0110uki\u0107 Peri\u0161i\u0107 PISAC I PRI\u010cA"},"content":{"rendered":"<p>   Ako bismo sudili po nezapam\u0107enoj medijskoj pa\u017enji koja je u poslednje vreme posve\u0107ena  knjizi nema\u010dkog publiciste Mihaela Martensa  U po\u017earu svetova: Ivo Andri\u0107 \u2013 jedan evropski \u017eivot,  onda bi gotovo sve \u0161to je do sada o njoj re\u010deno navodilo na zaklju\u010dak da se radi o va\u017enom doga\u0111aju u srpskoj kulturi. U isto vreme, sam autor, koji se u televizijske i radijske razgovore o svojoj knjizi nekoliko puta uklju\u010divao iz Be\u010da,  saop\u0161tio nam je da je austrijski izdava\u010d rasprodao i drugo izdanje i da je upravo zahvaljuju\u0107i ovoj knjizi poraslo interesovanje za Andri\u0107a na nema\u010dkom govornom podru\u010dju. Vesti su, dakle, toliko dobre  da bolje ne mogu biti. Da budu, me\u0111utim, jo\u0161 bolje, potrudio se srpski izdava\u010d, isti\u010du\u0107i na naslovnoj strani knjige da se radi o \u201eprvoj sveobuhvatnoj biografiji na\u0161eg nobelovca\u201c, dok nas na zadnjoj korici, izme\u0111u drugih superlativnih ocena, o\u010dekuje i sud kriti\u010dara po kojem Martensovo delo \u201ena svojevrstan na\u010din potvr\u0111uje tezu da autori ro\u0111eni izvan jugoslovenskog istorijskog prostora, kojima srpski nije maternji, ali njime suvereno vladaju, mogu da napi\u0161u knjigu koja na\u0161oj kulturi nedostaje.\u201c Da srpska kultura ipak nije takva crna rupa, nevoljno su priznavali i oni koji su ovo delo uzdizali i oni koji su mu nalazili zamerke. Odgovaraju\u0107i na pitanje novinara: Za\u0161to niko od nas takvu knjigu nije napisao, gost u televizijskoj emisiji morao je primetiti (iako uz o\u010diglednu rezervu) da je poku\u0161aja da se napi\u0161e takva biografija ipak bilo (kao \u0161to su, na primer, monografije \u017danete \u0110uki\u0107 Peri\u0161i\u0107 \u201ePisac i pri\u010da. Stvarala\u010dka biografija Ive Andri\u0107a\u201c, Akademska knjiga, 2012 ili Du\u0161ana Gli\u0161ovi\u0107a Ivo Andri\u0107, Kraljevina Jugoslavija i Tre\u0107i rajh 1939-1941, Slu\u017ebeni glasnik, 2012 ), pri \u010demu bi rezervisanost verovatno trebalo da upu\u0107uje na zaklju\u010dak da ova dela ne mogu da se porede sa knjigom nema\u010dkog novinara. Govore\u0107i za televiziju Prva, sam Martens je izjavio da je, pristupaju\u0107i  poslu koji je trajao \u010ditavih sedam godina, imao dva razloga da to u\u010dini: prvi je privatni (ljubav prema velikom piscu), a drugi prakti\u010dan \u2013 zato \u0161to su izdava\u010d i autor do\u0161li do zaklju\u010dka  da se radi o dobroj i isplativoj temi, jer Andri\u0107eve biografije pre toga nije bilo.<br \/>\n   Da su poluistine gore od neistina (kako je nedavno ustvrdio Peter Handke), u to \u0107e se uveriti svaki \u010ditalac koji je poverovao i izdava\u010du i autoru i kriti\u010darima, i koji je morao biti zadivljen \u010dinjenicom da najbolje pri\u010de o nama pri\u010daju stranci,  kada u Predgovoru srpskom izdanju pro\u010dita Martensovo priznanje da je iz dve pomenute knjige o Ivi Andri\u0107u mnogo nau\u010dio. Svako ko ume da izvede jednostavnu ra\u010dunsku radnju, zaklju\u010duje da je biografija o Andri\u0107u ipak bilo i ranije, te da su se dve najiscrpnije (svaka u svom domenu) pojavile upravo u godini kada je Martens i sam re\u0161io da pi\u0161e svoju.  (Osim tre\u0107e navedene, koja datira iz 1938. godine, biografskih studija o Ivi Andri\u0107u bilo je mnogo vi\u0161e.) Dodu\u0161e, mora se priznati i to da je autor na jednom mestu korigovao svoj iskaz, preciziraju\u0107i da Andri\u0107 nije dobio takvu biografiju kakvu bi on voleo da pro\u010dita. Ipak, sveukupna atmosfera medijske buke \u0161to propagira \u201ejedinstvenu\u201c i \u201eprvu sveobuhvatnu\u201c Andri\u0107evu biografiju  govori nam da ovde ne\u0161to nije u redu.  Iako je sasvim jasno da Martens bez prethodnih istra\u017eivanja nije mogao ni da se upusti u ovaj posao, pitamo se za\u0161to se to u medijima pre\u0107utkuje, u \u010demu podjednako u\u010destvuju i sam autor, i novinari, ali i kriti\u010dari koji su se ogla\u0161avali ovim povodom.<br \/>\nDa Martens svoju biografiju o Ivi Andri\u0107u nije napisao ex nihilo, ve\u0107 da se uveliko koristio istra\u017eivanjima srpskih nau\u010dnika,  jasno je svima onima koji su iz razli\u010ditih razloga upu\u0107eni u \u017eivot i delo velikog pisca \u2013 bilo da je re\u010d o studentima, profesorima   ili istra\u017eiva\u010dima \u2013  a koje je, mo\u017eda upravo zbog ove \u010dinjenice, sam autor u intervjuu u sarajevskom Oslobo\u0111enju arogantno otpisao ne samo kao svoje potencijalne \u010ditaoce ve\u0107 i kao dru\u0161tvene i kulturne autsajdere, autisti\u010dne suvi\u0161ne ljude koji nemaju nikakvog uticaja na savremeni \u017eivot.  Isti\u010du\u0107i da su tzv. obi\u010dni \u010ditaoci njegova ciljna grupa, Martens ka\u017ee: \u201eTo su ljudi za koje ja pi\u0161em, a mnogo manje me interesuje sud malog kruga stru\u010dnjaka, &#8216;andri\u0107ologa&#8217;. Generalno je akademski svijet grupica ljudi koji citiraju jedni druge bez pravog uticaja na bilo \u0161ta osim vlastitog kru\u017eoka.\u201c<br \/>\n    U  ovom nipoda\u0161tavanju krije se su\u0161tinska razlika izme\u0111u Martensove knjige namenjene \u0161iroj publici naviknutoj na senzacionalizam, i nau\u010dnih biografskih studija o Andri\u0107u koje, istini za volju, tako\u0111e nisu nastajale ni iz \u010dega. Ali, za razliku od Martensa, koji se dobrano oslonio na rezultate ogromnog rada \u0161to su ga u svoja istra\u017eivanja ugradili upravo ti nau\u010dnici,  oni su svaki svoj izvor, onako kako to nala\u017eu eti\u010dka nau\u010dna merila, precizno i jasno imenovali i citirali. Za\u0161to je ovo va\u017eno, i za\u0161to treba da verujemo samo ovakvim esejima i monografijama? Svakako ne samo zato \u0161to bavljenje naukom zahteva visok nivo intelektualnog po\u0161tenja  ve\u0107 i zato \u0161to knjiga koja nema nijednu fusnotu svoje izvore mo\u017ee da izvadi iz konteksta i zloupotrebi.  Kada imamo u vidu sve ono \u0161to se o Andri\u0107evoj li\u010dnosti i delu pisalo u politi\u010dkim tuma\u010denjima raspada Jugoslavije i ratova 90-ih godina, kada su njegove knjige uzimane kao predlo\u017eak za razumevanje istorijskih antagonizama \u0161to su vodili krvavim sukobima u vi\u0161enacionalnom bosanskom vilajetu, ne mo\u017eemo a da se ne setimo pi\u0161\u010deve opreznosti, straha od re\u010di, koji je u osnovi imao upravo strah od bukvalnog, odnosno politi\u010dkog, ideolo\u0161kog \u010ditanja knji\u017eevnog teksta, straha koji jeste bio posledica njegovog neposredno pro\u017eivljenog traumati\u010dnog \u017eivotnog iskustva. Martensova nadmena samouverena pozvanost da upravo on osvetli pro\u017eimaju\u0107i odnos knji\u017eevnosti i istorije na Andri\u0107evom primeru upu\u0107uje na opreznost i na potrebu pa\u017eljivog \u010ditanja.<br \/>\n   Srpskog \u010ditaoca koji voli i ceni Andri\u0107evo delo Martensova knjiga mo\u017ee da privu\u010de ve\u0107 samom \u010dinjenicom da je neki stranac po\u017eeleo da pi\u0161e o onome \u0161to predstavlja najbolji deo nas i u \u010demu se, kao u kolektivnoj vrednosti, identitetski pronalazimo. Iako je o\u010digledno po\u010deo da pi\u0161e delo \u201esa tezom\u201c,  mora se priznati da u nekim momentima on nije mogao da suspregne ose\u0107aj divljenja prema Andri\u0107u kao velikom evropskom knji\u017eevniku. Me\u0111utim, sa druge strane, kako je i sam rekao, za njega je Andri\u0107ev \u017eivot zanimljiv najvi\u0161e kao  deo dru\u0161tvenog i istorijskog konteksta koji nam se predstavlja prelomljen kroz specifi\u010dnu \u201ezapadnja\u010dku\u201c perspektivu, obele\u017eenu mnogim predrasudama, posebno onima ideolo\u0161ke prirode. To je u ovoj knjizi prisutno u njenom ina\u010de dominantnom diskursu (jer o delu koje je oven\u010dano Nobelovom nagradom saznajemo malo, dok su pikanterije iz pi\u0161\u010devog privatnog \u017eivota tako\u0111e u \u017ei\u017ei pa\u017enje), kada se Andri\u0107  predstavlja kao diplomata i dobar \u010dinovnik dr\u017eave \u010dije postojanje autor neskriveno smatra istorijskom pogre\u0161kom, prihvataju\u0107i tezu o navodnom \u201evelikosrpskom hegemonizmu\u201c kao glavnom faktoru njenog raspada.  Insistiraju\u0107i, s pravom, na Andri\u0107evom iskrenom jugoslovenstvu, Martens je morao da napravi razliku izme\u0111u \u010doveka i umetnika, i u tom raskoraku izme\u0111u vlastite ideolo\u0161ke pozicije i opredeljenja li\u010dnosti \u010diju biografiju predstavlja, otkrivaju se i glavni nedostaci ove publicisti\u010dke, a ne nau\u010dne proze. (Primeri ovakvog uplitanja autora, pozvanosti da sudi piscu, nisu malobrojni: \u201eU Andri\u0107evim romanima nema mesta ljudima koji sumnjaju u Jugoslaviju ili \u010dak pate zbog nje\u201c (72) ili \u201eJugoslovenski cilj opravdava diktatorska sredstva&#8230;\u201c (106)).  Upe\u010datljiv primer zloupotrebe i pogre\u0161nog \u010ditanja Andri\u0107evih tekstova predstavlja teza da je tekst o latinoameri\u010dkom generalu Simonu Bolivaru napisan kao apologija Aleksandrove \u0160estojanuarske diktature.  Tuma\u010de\u0107i Andri\u0107eve \u017eivotne izbore njegovom  oportunisti\u010dkom, slabom i pla\u0161ljivom prirodom, Martens je neretko nedosledan, te pisca isprva naziva jednim \u201eod glavnih zagovornika pribli\u017eavanja Kraljevine Jugoslavije nacionalsocijalisti\u010dkoj Nema\u010dkoj\u201c (112), da bi u odeljku o Andri\u0107evim berlinskim godinama \u2013 o kojima, razumljivo, dobijamo i najvi\u0161e novih podataka \u2013 zaklju\u010dio kako Andri\u0107evi \u201eprivatni zapisi \u010dak i diplomatski izve\u0161taji tog vremena, pokazuju da hvalospevi vezani za Hitlera i nacisti\u010dku Nema\u010dku ne odgovaraju njegovim ube\u0111enjima.\u201c (131)<br \/>\n   Propagatori Martensovog dela u pravu su samo u jednom: njegova knjiga o Andri\u0107u ne mo\u017ee se porediti sa ozbiljnim istra\u017eiva\u010dkim studijama \u017danete \u0110uki\u0107 Peri\u0161i\u0107 Pisac i pri\u010da i Du\u0161ana Gli\u0161ovi\u0107a Ivo Andri\u0107, Kraljevina Jugoslavija i Tre\u0107i rajh 1939-1941. Koliko je nema\u010dki novinar, uprkos preziru koji je pokazao prema nau\u010dnicima, imao sre\u0107e \u0161to ovakve knjige postoje, pokazuju mnogi primeri. (Na promociji svoje knjige u Sarajevu decembra 2019. godine Martens je priznao kako jedva \u010deka da se pojavi drugi tom Gli\u0161ovi\u0107eve skrupulozne studije, nadaju\u0107i se novim podacima do kojih on nije mogao da do\u0111e!) Prava stvarala\u010dka i prva sveobuhvatna biografija Ive Andri\u0107a \u2013 knjiga \u017danete \u0110uki\u0107 Peri\u0161i\u0107 Pisac i pri\u010da \u2013 poslu\u017eila je Martensu kao osnovna literatura, u \u0161ta se mo\u017ee uveriti svaki pa\u017eljivi \u010ditalac, iako se njeno ime ne nalazi u imenskom registru. (Na primer, od 4502 knjige u Andri\u0107evoj biblioteci, u koje je pisac bele\u017eio svoje komentare, od dve pomenute jedna je upravo ona koju je u svojoj knjizi pomenula i \u017daneta \u0110uki\u0107 Peri\u0161i\u0107.) Studija ove autorke, nastala ne samo kao sinteza tu\u0111ih prethodnih istra\u017eivanja ve\u0107 i na osnovu originalnih nau\u010dnih uvida o suptilnoj isprepletenosti Andri\u0107evog \u017eivota i dela (Kavaljer svetog duha, 1992), superiorna je u odnosu na biografiju nema\u010dkog novinara u svakom pogledu: po iscrpnosti \u010dinjeni\u010dnog korpusa (iz kojeg nije izostavljen ni onaj nivo \u201egovorkanja\u201c o pi\u0161\u010devom intimnom svetu koji je Martens iz fusnota senzacionalisti\u010dki gurnuo u prvi plan), po kompoziciji, po lepoti jezika i stila, po sveobuhvatnom poznavanju pi\u0161\u010devog dela, \u017eivota, vremena u kojem je \u017eiveo, ali i dijahronijskih veza tog dela sa knji\u017eevnom tradicijom, kako nacionalnom tako i evropskom. Samo istra\u017eiva\u010d tako opse\u017enog znanja, kako knji\u017eevno-teorijskog, tako i istorijskog, kojem je Andri\u0107 kao pisac u sredi\u0161tu \u017eivotne posve\u0107enosti, mogao je da da sveobuhvatanu a u isto vreme pronicljivu i analiti\u010danu, originalnu biografsko-interpretativanu studiju o velikom piscu. U isto vreme otvorenost ovog dela prema \u0161iroj publici ni u jednom sloju analize ne dovodi se u pitanje, jer nije re\u010d o  \u201epapirnatom\u201c portretu \u010doveka i pisca Ive Andri\u0107a, ve\u0107 o ve\u0161to i lepo ispri\u010danoj \u017eivotnoj pri\u010di.<br \/>\n    Da i pored toga \u0161to je \u2013   o\u010digledno menjaju\u0107i svoje mi\u0161ljenje o piscu \u2013  isticao op\u0161te, humanisti\u010dke vrednosti Andri\u0107evog dela, Martens nije mogao da razume \u010doveka koji je navodnu stra\u0161ljivost i oportunizam demantovao klju\u010dnim \u017eivotnim izborima (povratak u Beograd 1941, odbijanje da potpi\u0161e nema\u010dki Apel srpskom narodu, ali i nedvosmisleno opredeljenje da se, uprkos svom jugoslovenstvu, izjasni kao Srbin u vreme kada to nije bilo ni oportuno ni po\u017eeljno),  vidimo i po karakteristi\u010dnoj praznini prisutnoj u knjizi koja se nijednim retkom ne bavi odnosom pisca prema srpskoj knji\u017eevnoj tradiciji, njegovim velikim temama: Vukom i Njego\u0161em. Autor ove \u201eprve sveobuhvatne biografije na\u0161eg nobelovca\u201c, koga je zapravo zanimala samo jedna vrsta kontekstualizacije, pravdao je ovu \u010dinjenicu  nezainteresovano\u0161\u0107u nema\u010dkog \u010ditaoca kome je ova knjiga izvorno i namenjena.<br \/>\n   Ovaj tekst ne predstavlja \u201erecenziju\u201c Martensove knjige ve\u0107 samo razmi\u0161ljanje dovedeno do pitanja koje treba da postavimo sebi: koliko smo kao dru\u0161tvo i kultura spremni i sposobni za realno vrednovanje onog \u0161to imamo i \u0161to smo u nauci postigli, koliko smo spremni da branimo ljude \u010dija se dela  (ni\u0161ta manje dobra od onih \u010diji su autori stranci) uveliko koriste a pre\u0107utkuju, koliko smo spremni da ne dozvolimo da nam se kao \u201eprve\u201c i \u201enajsveobuhvatnije\u201c name\u0107u knjige koje to svakako nisu?  Srpska nauka o knji\u017eevnosti mo\u017ee da se ponosi svojim istra\u017eiva\u010dima \u2013 kako istori\u010darima tako i teoreti\u010darima \u2013  ali se na\u017ealost ne se\u0107am nijednog poku\u0161aja da se ova dela koja predmetu svog istra\u017eivanja ne pristupaju pristrasno, sa \u201epozitivnim\u201c predrasudama, ve\u0107 naprotiv, apodikti\u010dno, te\u017ee\u0107i objektivnosti i argumetnaciji zasnovanoj na \u010dinjenicama \u2013 prevedu na strane jezike. Ho\u0107emo li biti spremni da kona\u010dno \u010dujemo i na\u0161e nau\u010dnike ili \u0107emo ih prepustiti sudbini esnafske zatvorenosti? Vreme je da o dostojanstvu i uticaju na\u0161e nauke na javno mnjenje ovim povodom ponovo razmislimo. U tome nas ne ometaju ni Martensova ni bilo koja druga prevedena knjiga (veliki pisci i njihova dela su op\u0161te dobro) nego upravo vlastito neznanje, nemar i povr\u0161nost, ili mo\u017eda neka vrsta interesa?  Mihael Martens napisao je i to da njegova knjiga \u201ene treba ni da di\u017ee niti da ru\u0161i spomenike\u201c.  Ova re\u010denica svakako upu\u0107uje i na njegov prethodni naslov: U potrazi za junakom, posve\u0107en demistifikaciji i dekonstrukciji mita o \u201edobrom Nemcu\u201c Jozefu \u0160ulcu koji je odbio da strelja srpske taoce u Drugom svetskom ratu, i koji je i sam, pridru\u017eiv\u0161i im se, izgubio \u017eivot. Ostaje otvoreno pitanje da li \u0107emo se potruditi da mit o superiornom, sveznaju\u0107em strancu, koji nam daje \u201ena\u0161 pravi lik u ogledalu\u201c, oborimo sami?<\/p>\n<p>Tekst je objavljen u \u0161tampanom izdanju Politike.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ako bismo sudili po nezapam\u0107enoj medijskoj pa\u017enji koja je u  [&#8230;]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[405],"tags":[],"autor":[],"class_list":["post-5308","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-novosti-sr"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5308","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5308"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5308\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5308"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5308"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5308"},{"taxonomy":"autor","embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/autor?post=5308"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}