{"id":35224,"date":"2026-08-21T13:28:25","date_gmt":"2026-08-21T13:28:25","guid":{"rendered":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/?p=35224"},"modified":"2026-08-21T13:28:25","modified_gmt":"2026-08-21T13:28:25","slug":"glasovi-proslosti-stopljeni-u-sveobuhvatnu-svijest","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/glasovi-proslosti-stopljeni-u-sveobuhvatnu-svijest","title":{"rendered":"Glasovi pro\u0161losti stopljeni u sveobuhvatnu svijest"},"content":{"rendered":"

\"\"U knjizi C\u00e8cile Wajsbrot \u2013 romanu \u201dMemorijal\u201d, neobi\u010dne forme, u kojemu pripovjeda\u010dica pripovijeda o sudbini svoje porodice koja je bila ratno izbjegli\u010dka, uz glas pripovjeda\u010dice ponajvi\u0161e prevladavaju tako\u0111er neobi\u010dne vrste dijaloga, koji to i jesu i nisu. U svakom slu\u010daju, neobi\u010dno je puno upravnog govora, preci i ro\u0111aci, bezimeni i nepoznati svjedoci, \u017eivi i mrtvi, iskrsavaju u ovoj pripovijesti koja kao da se doga\u0111a negdje onkraj sna, u titravoj i fantazmagori\u010dnoj atmosferi ukazanja i nestajanja, vibriranja ne samo onkraj sna, ve\u0107 i onkraj stvarnosti, na granici izme\u0111u postojanja i nepostojanja.<\/span><\/p>\n

Glasovi se pojavljuju iznebuha, izranjaju poput duhova iz magle, iznose svoje komentare, opaske, interpretacije doga\u0111aja koji su im se zbili, me\u0111u kojima ima i veoma tragi\u010dnih, jer svi su doga\u0111aji povezani s temama egzila, migracija, ratova, seoba u druge zemlje i prostore, u druge jezike.<\/p>\n

Pripovjeda\u010dica tako razgovara sa svojim ro\u0111acima, ali i s drugim, neimenovanim ljudima jednakoga iskustva, iskustva progona, odnosno bijega poljskih \u017didova iz malog poljskog gradi\u0107a na jugoistoku te zemlje, imena Kielce, me\u0111u kojima su se neki, poput \u010dlanova porodice same autorice, uspjeli spasiti od zavr\u0161etka u koncentracionom logoru, emigrirav\u0161i u Pariz. Ti ro\u0111aci su u ovom romanu poput utvara ili sjenki, katkada kao da govore u glas, katkada se neki glas izdvoji, katkada imamo osje\u0107aj da se svi pretapaju u jednu sveobuhvatnu svijest.<\/p>\n

Mije\u0161aju se vremena i doga\u0111aji, odnosno, sve kao da se doga\u0111a izvan vremena i prostora, razgovara se s mrtvima \u2013 nekada ti glasovi zvu\u010de, podsje\u0107aju na glasove\u00a0kora<\/u>\u00a0iz starogr\u010dkih tragedija, premda glasovi u romanu nemaju onu ulogu koju su imali pjeva\u010di korskih pjesama koji su u helensko doba izvodili i plesove pjevaju\u0107i i komentiraju\u0107i dramsku radnju, me\u0111utim i ovdje se s vremenom glasovi sve vi\u0161e pretapaju u ne\u0161to skupno i zborsko, \u0161to ne isklju\u010duje i svojevrsnu melodiju, koju ovaj neobi\u010dno, no ne i nekomunikativno komponiran tekst, oblikuje.<\/p>\n

S vremenom, tijekom pripovijesti pro\u0161iruje se, prirodno se i nenametljivo oblikuje, i ve\u0107a slika, ona koja ne obuhva\u0107a samo pojedina\u010dno iskustvo jedne porodice, za rasvjetljavanjem kojega pripovjeda\u010dica traga putuju\u0107i vlakom u gradi\u0107 svojih predaka \u2026 ve\u0107 se slika pro\u0161iruje na iskustva ratova i progona, uni\u0161tenja i zla, ljudske povijesti i povijesnog iskustva op\u0107enito.<\/p>\n

Neobi\u010dno je kako glasovi iz romana iznose te\u0161ke pripovijesti na na\u010din kao da su li\u0161ene emocija, naprosto kao gole \u010dinjenice, zapravo onako kako se to \u010desto i \u010dini me\u0111u takozvanim \u201eobi\u010dnim svijetom\u201c, u stvarnom \u017eivotu, u porodicama, nakon \u0161to pro\u0111e neko vrijeme i emocije zacijele, nakon \u0161to se gubitci bliskih osoba promatraju iz daljine, dovoljno udaljeno da se mo\u017ee kazati da se je netko\u00a0utopio u rijeci<\/u>, da je\u00a0umro od zarazne bolesti<\/u>, ili da je\u00a0ubijen u masovnom pokolju<\/u>\u2026<\/p>\n

Autorica ovog jedinstvenog romana, C\u00e8cile Wajsbrot, spontano\u0161\u0107u svog literarnog\u00a0 pisma katkada zaokre\u0107e teme pune te\u017eina i gubitaka ka gotovo pa dje\u010djom zaigrano\u0161\u0107u i lucidno\u0161\u0107u, zahvaljuju\u0107i imaginarnoj snazi i lucidnosti svog spisateljskog jezika, stila kojim je djelo uspje\u0161no oblikovano. To je jezik naspram kojega \u010ditatelj gaji puno simpatija, ne samo zbog njegove neuniformiranosti, odnosno neformalnosti, ve\u0107 i zbog njegova \u0161arma, inteligencije koja ga je oblikovala i koja kroz njega isijava.<\/p>\n

Suprotno o\u010dekivanjima, obzirom na te\u017einu teme kojim se roman bavi, teme koju na\u0161 um izbjegava i u novinskim vijestima, a naro\u010dito u literaturi, \u201dMemorijal\u201d nije turobna knjiga, premda nije niti najmanje povr\u0161no napisana. Pripovjeda\u010dici kao da uspijeva da stvari stavi na njihovo mjesto kroz oblikovanje zaigrane naracije, koja katkada poprima i blago publicisti\u010dki ton, konkretnije i prizemnije analize odre\u0111enog povijesnog trena (sli\u010dno kao u djelima W. G. Sebalda), \u010dinjenica vezanih uz njega, no potom ponovno slijedi val koji pripovijest prebacuje u sfere neuhvatljivog \u2013 podru\u010dje imaginarnog i simboli\u010dnog, gdje se javljaju razne asocijacije na mitolo\u0161ke teme i simbole, poput rijeke Stiks, koja u gr\u010dkoj mitologiji dijeli svijet \u017eivih od svijeta mrtvih, rijeke Aheront kao rijeke boli i Lete kao rijeke zaborava, ili motiva snje\u017ene sove, koji je u romanu prisutan kao motiv provodnika, koji se javlja poput veznika izme\u0111u pojedinih epizoda, sove za koju neki narodi vjeruju kako ima mo\u0107 preno\u0161enja du\u0161a preminulih u drugi svijet ili glasnika, prenositelja poruka iz duhovnog svijeta\u2026<\/p>\n

Roman je satkan na jednoj vrsti opozicije izme\u0111u stvarnog i nestvarnog, \u010dinjeni\u010dnog i naslu\u0107ivanog, intuitivnog, pa tako govor autorice o kompleksnim pitanjima politi\u010dkog izgnanstva i migracije, ratova i povijesne cirkularnosti zadobiva dublju, duhovnu komponentu koja se naslu\u0107uje kao sveprisutna, ona koja svojom aurom obavija cijeli tekst.<\/p>\n

Ne gube\u0107i osje\u0107anje za humanost i pravednost, za suosje\u0107anje i, op\u0107enito, razumijevanje kompleksnih ljudskih pozicija oblikovanih razorno\u0161\u0107u povijesti i ratova, Cecil Wajsbrot ne idealizira svoje junake, koji su upravo zbog svoje pripadnosti \u2013 pretapanja s onim op\u0107im, odnosno kolektivnim, onim \u0161to zovemo \u201dmasom\u201d, u romanu predstavljeni ne kao pojedinci, ne kao osobe s imenom i prezimenom, ve\u0107 kao jedno generaliziraju\u0107e \u201dmi\u201d.<\/p>\n

To generaliziraju\u0107e \u201dmi\u201d u svojim verbalnim iskazima predstavnik je kolektivne svijesti \u2013 ono misli, govori, pona\u0161a se kao \u0161to masa govori, misli i pona\u0161a se. Stoga su njihove re\u010denice katkada smije\u0161ne do groteske, naro\u010dito zato jer im je suprotstavljena svijest pripovjeda\u010dice, koja je na jedan na\u010din amblemati\u010dna svijest individue, pojedinca s izgra\u0111enim stavom i kriti\u010dkim odmakom od onog kolektivnog. No i me\u0111u masom iskrsavaju prikriveni, nedore\u010deni pojedinci, na primjer mladi\u0107 koji se je utopio u rijeci i koji razgovara s pripovjeda\u010dicom, \u010dude\u0107i se kako to da se njegova rodbina nije puno raspitivala o njegovoj smrti, nakon \u0161to se je utopio.<\/p>\n

Posebno je va\u017ean dio romana s putovanjem u vlaku (vlak kao mogu\u0107i simbol odlaska u podru\u010dje nesvjesnog, onoga \u0161to se je utisnulo u svijest, odnosno podsvijest, \u0161to je preneseno kroz pretke, njihove pripovijesti, traume, ali i op\u0107e povijesti \u2013 onoga \u0161to su povijesni doga\u0111aji oblikovali i \u0161to prepoznajemo kao \u201dop\u0107e\u201d) gdje pripovjeda\u010dica susre\u0107e \u017eenu iz Osvjen\u0107ima (Oswiecim), grada u ju\u017enoj Poljskoj poznatog danas po svojim\u00a0znamenitostima<\/u>,\u00a0<\/em>po radnome logoru Auschwitz i koncentracijskom logoru Birkenau.<\/p>\n

Ovdje pripovijest nosi neobi\u010dno pitanje \u2013 \u0161to zna\u010di biti ro\u0111en i \u017eivjeti u gradu \u010dije je ime simbol za jednu nepremostivu tragediju, kao \u0161to je to Oswiecim, odnosno Auschwitz, ili kao \u0161to je to Hiro\u0161ima, ili \u010cernobil, primjerice?<\/p>\n

Autorica ispituje jednu takvu \u201eslu\u010dajnost\u201c, kao \u0161to ispituje \u201eslu\u010dajnost\u201c pitanja \u0161to zna\u010di biti ro\u0111en u jednoj porodici za nekoga kome je su\u0161tinski osje\u0107aj proiza\u0161ao iz iskustva \u017eivljenja u toj porodici, osje\u0107aj nepripadanja?<\/p>\n

Jer, kazati \u0107e autorica, \u2013\u00a0ma koliko ti glasovi umeli da govore, nisu slu\u0161ali, umeli su da pitaju, ali nisu odgovarali<\/u>\u2026, ili pak \u2013\u00a0sam pojam porodice je zatrovan<\/u>.<\/p>\n

Tragedije kolektiva i tragedije pojedinaca odnosno ljudskih intima dolaze u suptilnu korelaciju u ovome tekstu koji bez dvojbi i gri\u017enje savjesti isti\u010de pojedin\u010devo pravo na druga\u010dijost, na vlastitu \u2013 druga\u010diju istinu, bez obzira na nametnute i dominantne istine gotovo pa \u017eeljeznih standarada ili normi.<\/p>\n

Imati pravo iznijeti tu istinu bez straha od kazne, bez gor\u010dine i bijesa, kao naprosto jednu od \u010dinjenica, uvijek je bila povlastica rijetkih pisaca, onih koji su znali da se zbiljska pripadnost cjelini ra\u0111a upravo iz otvorene i druga\u010dije pojedina\u010dnosti, i da njeno prihva\u0107anje u\u010di dubljem razumijevanju \u017eivotnih stvarnosti. Upravo to je razlog zbog kojega se ovaj roman, od dru\u0161tveno politi\u010dkog i povijesnog, otvara ka filozofskom i egzistencijalnom op\u0107enito, ka onome \u0161to obuhva\u0107a cjelokupnu stvarnost kao jedno pitanje i nepoznanica, kao apsurd i besmisao, ali u osobnoj otvorenosti ka poimanju slobode.<\/p>\n

\u2013 Pri\u010dajte mi.<\/p>\n

\u2013 Nemamo \u0161ta da ti ka\u017eemo.<\/p>\n

\u2013 Ispri\u010dajte mi svoju pri\u010du, dajte mi neku ideju, neki znak odakle da krenem.<\/p>\n

\u2013 Nema \u0161ta da se na\u0111e. Ni\u0161ta \u0161to ti pripada ili sli\u010di.<\/p>\n

\u2013 Vi ste samo duhovi koji lutaju kroz \u017eivot koji vam ne pripada, u potrazi za ne\u010dim drugim \u2013 \u0161to ne postoji.<\/p>\n

Pre\u0161u\u0107ivanje zlo\u010dina koji su se dogodili u kolektivu jednako se referira na dru\u0161tveno tkivo i kolektivnu svijest kao i pre\u0161u\u0107ivanje nepravdi ili nasilja koji su se dogodili unutar privatnih sfera, zata\u0161kavanje i idealiziranje tobo\u017enjih \u017eivota bez pukotina. Na mjestima obrednih zlo\u010dina u\u010dinjenih tijekom ili nakon rata, masovnih pogubljenja i masakra, podi\u017eu se memorijali,\u00a0uspomene na masakr<\/u>, zamijetiti \u0107e autorica romana \u201dMemorijal\u201d, romana ispisanog na umjetni\u010dki i intelektualno vjerodostojan i dosljedan na\u010din, koji u sebi podrazumijeva velika \u2013 najva\u017enija pitanja povijesnog, ljudskog iskustva proteklog stolje\u0107a, ali tako\u0111er i ona knji\u017eevna, naro\u010dito u pogledu poetika pisanja, oblikovanja modernog, suvremenog romana.<\/p>\n

Ovaj roman objavljen je ove, 2026. godine, u Novom Sadu, kod izdava\u010da Akademska knjiga, a s francuskog ga je prevela Ana Sto\u0161i\u0107.<\/p>\n

\u010citala\u010dkoj publici u Hrvatskoj jo\u0161 uvijek nepoznata, nagra\u0111ivana francuska knji\u017eevnica C\u00e8cile Weisbrot, ro\u0111ena je 1954. godine u Parizu, a \u017eivi u Parizu i Berlinu kao romanopisac, esejist i prevoditelj s engleskog i njema\u010dkog jezika. Ve\u0107ina njenih djela, eseja ili romana poput \u201dIzdaje\u201d, 1997. ili \u201dTotalnog pomra\u010denja\u201d, 2014,\u00a0 tematiziraju Holokaust i ti\u0161inu generacija o traumati\u010dnim doga\u0111ajima iz pro\u0161losti. Za roman \u201dNevermore\u201d dobila je Leipci\u0161ku knji\u017eevnu nagradu 2022. i Nagradu \u201dKnjiga godine\u201d. Dobitnica je i nagrade Berlinske akademije za knji\u017eevnost i umjetnost, 2016., kao i nagrade \u201dAleksandar Ti\u0161ma\u201d, 2024., za cjelokupan knji\u017eevni opus. \u010clanica je Njema\u010dke akademije za jezik i knji\u017eevnost. Pi\u0161e romane, radio \u2013 drame i eseje.<\/p>\n

Tatjana Groma\u010da<\/strong><\/p>\n

Izvor: Autograf.hr<\/em><\/a><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U knjizi C\u00e8cile Wajsbrot \u2013 romanu \u201dMemorijal\u201d, neobi\u010dne forme, u […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":33562,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"autor":[],"class_list":["post-35224","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized-sr"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/35224","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=35224"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/35224\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35225,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/35224\/revisions\/35225"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/33562"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=35224"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=35224"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=35224"},{"taxonomy":"autor","embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/autor?post=35224"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}