{"id":32554,"date":"2025-09-22T13:50:16","date_gmt":"2025-09-22T13:50:16","guid":{"rendered":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/?p=32554"},"modified":"2025-09-22T13:50:16","modified_gmt":"2025-09-22T13:50:16","slug":"nn-matija-u-produkciji-arterarija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/nn-matija-u-produkciji-arterarija","title":{"rendered":"NN \u2013 \u201eMATIJA\u201c U PRODUKCIJI ARTERARIJA"},"content":{"rendered":"

\"\"Pi\u0161e: Davor \u0160pi\u0161i\u0107<\/strong><\/p>\n

Pamtit \u0107u ovu magijski \u010distu no\u0107 do kraja \u017eivota. Nikad nisam bio na \u010dudesnijem kazali\u0161nom hodo\u010da\u0161\u0107u. Nikad nisam uronio u te\u017eu, opojniju ti\u0161inu pribjegarski zbijene \u0161a\u010dice ljudi u publici. Mislim da nikad bli\u017ee nisam uranjao u gluma\u010dke o\u010di i skupljao na ko\u017ei njihov dah, bogatiji od jutarnje rose. U prostoru veli\u010dine skromne dnevne sobe, u hramu zvanom Arterarij, prestra\u0161eni temom a pomazani nadom, osje\u0107ali smo se kao bri\u017eno \u010duvani lomni listovi herbarija \u017eivota i smrti. Bila je to pulsiraju\u0107e opipljiva, gusta i metarealisti\u010dna atmosfera praizvedbe predstave \u201eMatija\u201c u produkciji malog gigantskog zagreba\u010dkog kazali\u0161ta Arterarij, ra\u0111ena prema istoimenoj knjizi pisca i novinara Drage Hedla. Rije\u010d je o ikoni\u010dkom spletu dokumentarizma, razorne fikcije koja se zaista dogodila i \u201eon the road\u201c lutala\u010dkog dnevnika kojim se istjeruje istina a priziva egzistencijalni smisao \u017eivota i smrti. U javnosti se knjiga pojavila zaslugom izdava\u010da Telegram prije nepunih godinu dana i ve\u0107 je za\u017eivjela u tri izdanja. Raskriljena, ranjiva i nadasve hrabra odluka oca Drage Hedla da se uputi na najte\u017eu odiseju svoje novinarske misije ikad, i prona\u0111e odgovore za\u0161to se ubio njegov sin, nau\u010dnik u presti\u017enom ameri\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu Yale, prerasla je u bespo\u0161tedno tetoviranje du\u0161e. Pod filigranskim a odlu\u010dnim rafalima autorskog samurajstva Hedl je, poput nekog slijepog a svevide\u0107eg Edipa, u naslagama sudbinskog bedekera prona\u0161ao i tjeskobe suicidalnih tabua, kastinsko nemilosr\u0111e uspjeha, bra\u010dne brodolome, aveti samo\u0107e, destrukciju ameri\u010dkog sna i mani\u010dnu balkansku privremenost… Sve to ispisuju\u0107i smirenim, rudimentarnim, gorkim i \u017eeljezno neumitnim emocijama realizma koji mrvi sve pred sobom i opet okuplja \u2013 kao novi kozmos nakon praska.<\/p>\n

Za tranziciju \u201eMatije\u201c u teatarski medij morala se izrudariti i prepoznati hrabrost istovrsna autorovoj. I sre\u0107om po nas koji antologijskom trenu svjedo\u010dimo, prona\u0161la se u hrabrosti vjere u misiju naj\u010di\u0161\u0107eg kazali\u0161nog okupljanja ranjenih, potla\u010denih i prestra\u0161enih. Ve\u0107 desetu godinu tu \u010disto\u0107u istra\u017eivanja i pribjegarstva njeguje Kazali\u0161te Arterarij (umjetni\u010dko vodstvo Romano Nikoli\u0107, producentica Tatjana A\u0107imovi\u0107) kao atomsko skloni\u0161te onih kojima je svijet prete\u017eak ili ih mahnito ignorira i progoni kao suvi\u0161ne. Odva\u017enom nje\u017eno\u0161\u0107u i nje\u017enom hrabro\u0161\u0107u tkiva \u201eMatije\u201c se poduhvatio mladi beogradski redatelj Patrik Lazi\u0107, Puljanin rodom, jedno od najblistavijih mladih a zrelih redateljskih boraca na\u0161eg prostora. Beskrajnim po\u0161tovanjem Hedlovog autorstva i cizeliranim koncima, Lazi\u0107 je satkao fenomenalnu dramatizaciju, prona\u0161av\u0161i \u010dulni kodeks za pretakanje Hedlove majstorske boli u za\u010dudni, rekao bih novoro\u0111eni teatarski \u017eanr: dokumentarizam elegije i stand-up tuge. Revolucionarna je Lazi\u0107eva ideja da se prizori dana\u0161njice govore u proznom, ispovjednom i monolo\u0161kom kodu. Zato je pro\u0161lost izvedena u dijalo\u0161kom ritmu, \u010desto svjetlucavom i toplohumorno obe\u0107avaju\u0107om. Postav\u0161i tako, ne ono \u0161to se bezdu\u0161no otpiljuje kao nostalgija \u201ebolje pro\u0161losti\u201c, nego kao jedina mogu\u0107a sanjana budu\u0107nost. Re\u017eijski sti\u0161anim a pomnim anga\u017emanom Lazi\u0107u je uspjelo ono \u0161to malo kome uspijeva: zaista odvesti \u010dehovljanstvo u upisane udese tragedije. Svedene, precizne, svakodnevne, obi\u010dne i neumitne. Unutar kvadrata od dasaka ispunjenog pijeskom (scenografiju tako\u0111er potpisuje Lazi\u0107, a karakterno identifikacijske kostime uradila je Zdravka Ivandija Kirigin) svoj \u017eivot \u0107e pred nama potro\u0161iti i iznova ga poroditi Matija, majka Ljerka i otac Drago. Naravno da pijesak jeste ona davna\u0161nja oaza djetinjstva, ali vremenska je i starozavjetna cure\u0107a privremenost zrnaca ljubavi ono \u0161to \u010dini pokrov i bedem \u017eivotu. Nje\u017enim \u0161aputanjem redateljstva Lazi\u0107 je hrabro vodio glumce. A oni su herojski i uzbudljivo u\u0161li u roditeljstvo svojih stvarnosnih lica, nerijetko sjedaju\u0107i uz nas, bilo je dovoljno da ih osjetimo, rame uz rame, da do\u017eivimo njihovu utjehu. Ne mogu ni zamisliti kakvu je hrabrost bilo potrebno dozvati u sebi da bi se, bez imalo patetike, sa plemstvom empatije u venama, ne glumilo, nego bitisalo i izdisalo pred \u017eivim Matijinim roditeljima. Te pretu\u017ene i presretne no\u0107i praizvedenice u\u010dili smo lekciju o \u017eivotu kakva se ne pamti. Kao da je druid performerske gladi u zenitu svog gluma\u010dkog maratona, a ne na po\u010detku \u2013 tako hazarderskom toplinom Matiju igra mladi Domagoj Iki\u0107, prizvav\u0161i ga negdje me\u0111u nas, tog osjetljivog dje\u010daka ro\u0111enog za metafiziku glazbe. Domagoj ima ne\u0161to hamletovsko u sebi dok u blistavom bluzu izgnanika u svijet mrtvih pora\u0111a svoje roditelje, daruju\u0107i im ljubav svoje empatijske supermo\u0107i. Lazi\u0107 ga je s punim povjerenjem izazvao i da utjelovi sva ostala lica koja prolaze kroz Matijin i \u017eivot njegovih roditelja. Barem desetak je razli\u010ditih osmijeha proizveo Domagoj, sve do onog iza \u010dije se notorne uljudne uvje\u017ebanosti krije be\u0161\u0107utna birokracija Yalea. Doris \u0160ari\u0107 Kukuljica kao majka Ljerka, u onoj u\u017easnoj zori saznanja o smrti sina polazi na put sa gotovo smije\u0161nim \u010du\u0111enjem, jogunastim odbacivanjem skaredne vijesti o urliku sudbine. Da bi dalje put prelazila ogrubjev\u0161i arhetip a ispod njega trepere\u0107i nevi\u0111enom maj\u010dinom izdr\u017eljivo\u0161\u0107u, hode\u0107i na o\u0161trici emocija kao arhetipski Blade Runner. \u201eDa smo se bar vi\u0161e smijali. Bili su to na\u0161i zvjezdani trenuci\u201c, ka\u017ee Doris\/Ljerka prau\u010diteljica. Putuju\u0107i u o\u010dima Doris svaki \u010das o\u010dekujete one suze koje se pogube i ispiru na ki\u0161i, i nema ih tih suza, \u017eivot ih je presahnuo. Dra\u017een Bratuli\u0107 veli\u010danstven je u sti\u0161anim krhotinama koje nam pru\u017ea. Njegov je Drago neumorni drumski ratnik, lutaju\u0107i reporter rahlog o\u010dinstva koje tra\u017ei novu \u0161ansu nad tijelom sina, nosa\u010d ne\u010deg donkihotovskog u sebi dok se bori protiv vlastitih vjetrenja\u010da-giljotina krivnje, smiren i nesmiren u istoj gesti, sav potuljen a ponosan, traga\u010d za izgubljenim ljubavima i amnezijama bra\u010dne \u017eilavosti.<\/p>\n

U tekstu za omot Hedlove knjige zapisao sam da je nakon Wendersa i Sheparda trasirao novi \u201eParis, Texas\u201c. Sada se Hedlu u tom sequelu pridru\u017eio fragilni Lazi\u0107. Otvoriv\u0161i nam horizont u koji \u0107emo upisati i vlastite boli, lomove, razo\u010darenja… Predstava je te\u0161ko isku\u0161enje za promatra\u010de. Dok u nelagodi skre\u0107emo poglede jedni od drugih, pitamo se imamo li uop\u0107e prava sudjelovati u ovoj nepojmljivoj sudnjoj boli, najbolnijoj boli od kada je svijeta i vijeka. Boli prekr\u0161enih redosljeda \u017eivotnih odlazaka. Matija je imao jedan veliki san: kad navr\u0161i pola vijeka \u017eivota da se s u\u0161te\u0111enim novcem vrati ku\u0107i i otvori maju\u0161no kazali\u0161te. Tom oma\u0111ijanom odom i nadom zavr\u0161ava predstava, blagoslove\u0107i nas sretne da smo pre\u0161li pute\u0161estvije koje pro\u0111e\u0161 samo jednom u \u017eivotu. Od udarca u pleksus do smiraja u obe\u0107anju srca. Kao na jastuku mokrom od suza, a ujutro suhom i pouzdanom. Kazali\u0161te ve\u0107e od \u017eivota. Nadam se da smo ga zaslu\u017eili.<\/p>\n

Tekst je, uz dozvolu autora, prenet sa portala telegram.hr<\/a><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Davor \u0160pi\u0161i\u0107 Pamtit \u0107u ovu magijski \u010distu no\u0107 do […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":31627,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"autor":[],"class_list":["post-32554","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized-sr"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/32554","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=32554"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/32554\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/31627"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=32554"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=32554"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=32554"},{"taxonomy":"autor","embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/autor?post=32554"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}