{"id":30431,"date":"2024-12-04T21:39:02","date_gmt":"2024-12-04T21:39:02","guid":{"rendered":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/?p=30431"},"modified":"2024-12-04T22:38:40","modified_gmt":"2024-12-04T22:38:40","slug":"susret-generacija-drugi-put-iz-sasvim-drugog-filma-slobodan-snajder-o-milosu-crnjanskom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/susret-generacija-drugi-put-iz-sasvim-drugog-filma-slobodan-snajder-o-milosu-crnjanskom","title":{"rendered":"Susret generacija: Drugi put. Iz sasvim drugog filma – Slobodan \u0160najder o Milo\u0161u Crnjanskom"},"content":{"rendered":"
\n
\"\"Milo\u0161 Crnjanski vratio se iz egzila u Beograd godine 1965. Par godina kasnije \u0161etao je halama Beogradskog sajma knjiga. Naravno, opkolili su ga novinari i stali zasipati pitanjima, foti\u0107i su \u0161kljocali, kamere zujale. Bio je on \u201ezvijezda tamnog sjaja\u201d, kako se zvala jedna vrlo slu\u0161ana emisija Radio-Zagreba, uglavnom o ostarjelim rockerima: dakle, na svaki na\u010din radijski \u017eubor o zvijezdama, ali tamnoga sjaja.<\/div>\n<\/div>\n
\n
Datumi ro\u0111enja Krle\u017ee i Crnjanskog stoje blizu, oni su generacija, ali to je ujedno i jedina bliskost me\u0111u njima. Kako god, veliki pisac bio je srpskoj javnosti silno zanimljiva pojava, takore\u0107i povratnik od tamo prijeko, otkuda se nijedan smrtnik ne vra\u0107a, kako stoji kod Shakespearea. Ba\u0161 neki rocker dodu\u0161e on nije, ali zvijezda na svaki na\u010din, to da.<\/div>\n
To se, ali, nije svidjelo jednoj grupi mla\u0111ih srpskih kolega po peru koji su se zatekli na Sajmu knjiga, na susjednom \u0161tandu. U to doba Crnjanski je negdje oko 75. godine \u017eivota: to je tre\u0107a \u017eivotna dob, za nju Nijemci vele da je doba mjedeno. Kako god, zlatno nije, a i vlasi ve\u0107 su srebrne.<\/div>\n
Srbi su narod koji se spontanije od Hrvata prepu\u0161ta izljevu osje\u0107aja, napose kad se, u slu\u010daju opis kojega slijedi, radi o pravoj provali istih. Otud se iz smjera \u0161anka gdje stajahu mla\u0111i pisci \u010dulo: – Umri ve\u0107 jednom! Kad \u0107e\u0161 umrijeti? Kani\u0161 li ti uop\u0107e umrijeti?<\/div>\n
\u010cini se da ih je tre\u0107a mogu\u0107nost najvi\u0161e brinula: da taj Crnjanski uop\u0107e ne umre. Kakav bezobrazluk! Kakvo pomanjkanje ukusa!<\/div>\n<\/div>\n
\n
Ka\u017eu da se Crnjanski, \u010duv\u0161i pitanja sa \u0161anka, naklonio te je otpovrnuo:<\/div>\n
– Ne\u0107u. Umrite vi!<\/div>\n
Zami\u0161ljam da im je svoj odgovor postariji gospodin otpjevao kao u nekoj opereti.<\/div>\n
Crnjanski po\u017eivio je jo\u0161 cijelo desetlje\u0107e, bio je dugovijek. S obzirom na njegov \u017eivot \u2013 ranjavanje u Galiciji u prvom ratu, dugotrajni egzil \u2013 ovo spada u \u010dudesa. Bilo bi zanimljivo znati gdje su danas ti buka\u010di,<\/div>\n
njegovi oponenti? Jo\u0161 na ovom ili su na onom svijetu?<\/div>\n
Jer nitko smrtan ne mo\u017ee odgovoriti na to pitanje \u2013 kada mu je mrijeti? – te su \u010dinjenice i mla\u0111i kolege bili svjesni. Oni su, eto, izrazili tek jednu svoju \u017eelju. A veliki pisac izrekao je svoju. Oni su umovali po prilici ovako: Kad jednom nestane\u0161, Crnjanski, mi \u0107emo imati vi\u0161e mjesta. Sad je na\u0161e vrijeme! Mi \u0107emo prodisati! Sad smo mi \u2013 mi! \u0160to ti, Milo\u0161e Crnjanski, jo\u0161 \u010deka\u0161 u vremenu na\u0161em? Samo smeta\u0161. Pa \u010dak jo\u0161 i pi\u0161e\u0161! I nagrade dobija\u0161! Infamno! Nestani, ve\u0107 jednom! Cijeli taj roj \u017eurnalista oko tebe radi na stvari tvoje dvojbene slave, a \u0161to ti jo\u0161 uop\u0107e tra\u017ei\u0161 u ovoj NA\u0160OJ dolini suza \u0161to ve\u0107 nisi dobio?<\/div>\n<\/div>\n
\n
Naravno, nije to nikako bila razmjena dobrih \u017eelja.<\/div>\n
Sad su dakle \u2013 oni! A njemu se nitko, osim te odva\u017ene grupice oko \u0161anka, ne usu\u0111uje prigovoriti na nepristojno dugom \u017eivotu. Nisu dosad bogzna \u0161to napisali, a i kako bi, kad im veliki pisac tro\u0161i sav zrak \u010dak u golemom paviljonu beogradskog Sajma knjiga.<\/div>\n
Ali, ali …<\/div>\n
Mode u knji\u017eevnosti mijenjaju se brzo. Iza mladih autora okupljenih oko svojih \u0161ankova ve\u0107 se tiskaju mla\u0111i od njih. I stara se pri\u010da, valjda najdosadnija mogu\u0107a, ponavlja: Mladi versus stari!<\/div>\n
No tko bi danas mogao re\u0107i \u0161to \u0107e od knjiga koje se danas pi\u0161u, koje mi svi danas pi\u0161emo, nad\u017eivjeti svoje vrijeme? Tko zna kako \u0107e o svem tom papiru, budi sad stari ili mladi, pa i uop\u0107e o knji\u017eevnosti ako u nekom vidu ona nastavi postojati, suditi oni jo\u0161 nero\u0111eni, koji se, kako stoji na kraju moje drame \u201eKamov, smrtopis\u201d tiskaju prema postojanju?<\/div>\n<\/div>\n
\n
Ne kanim se niukoliko uspore\u0111ivati s Crnjanskim. Ja sam ga \u010ditao oduvijek s udivljenjem. Mo\u017eda upravo zbog Krle\u017ee, mo\u017eda iz svoje ljubavi za opozite. \u010citao sam ga, naprimjer, dok sam bio ro\u010dnik u somborskom artiljerijskom puku; na po\u017earstvima, dosadnim no\u0107nim bdjenjima nad cokulama, \u010dizmama pozaspale vojske, pu\u0161kama itd, pro\u010ditao sam cijelu \u201eLiriku Itake\u201d. \u201eSeobe\u201d pro\u010ditao sam na dvama manevrima. To je bilo davne godine 1975. Nedugo nakon ove zgode s novinarima i \u0161ankom. Crnjanski je autor kojega je dobro \u010ditati u ekstremnim uvjetima.<\/div>\n<\/div>\n
\n
Ponavljam, ne uspore\u0111ujem sebe i velikog pisca. Jedino, godine su nam sli\u010dne. Ja sam sada dosegao dob Crnjanskoga iz opisane u toj anegdoti.<\/div>\n
I ja danas \u010dujem dobacivanja sa sli\u010dnih \u0161ankova.<\/div>\n
Jedino, kod nas, u Tisu\u0107godi\u0161njoj, sve se to obavi na finjaka, furtima\u0161ki: Moj te davi u papu\u010di, onako, ciglom iza zida, kao u slavnom stihu hrvatskoga pjesni\u0161tva. Ne onako prosta\u010dki, kako to biva \u201etamo prijeko\u201d, \u201etamo daleko\u201d. Mi u Hrvatskoj ipak pripadamo jednoj vi\u0161oj civilizaciji. Mi imamo kulturu, a oni neka se di\u010de juna\u0161tvom.<\/div>\n
No pazi sada: I kod nas valja umrijeti na vrijeme. Nepristojno je dulje po\u017eivjeti, a i \u010demu? I dalje pisati, nepristojno dugo, uporno. Ispada da je istina ova: \u010cast svim razlikama, \u0161ank je \u0161ank, i tu i tamo. U kr\u010dmi se bulazni, i tu i tamo. Mnogo su ve\u0107e sli\u010dnosti me\u0111u nama, i ovda\u0161njim i tamo\u0161njim, od razlika. Potonje su samo finese.<\/div>\n<\/div>\n
\n
Ove sam retke ispisao polu-ozbiljno. Nije sve to skupa tako va\u017eno. Ali ipak, ta anegdota, \u0161to opisuje susret generacija u Beogradu ranih sedamdesetih, upravo zato \u0161to je potpuno istinita, ima ne\u0161to sablasno.<\/div>\n
To naime nije bio susret, ve\u0107 sudar do uzajamnog poni\u0161tenja.<\/div>\n
Istinita je, nije rekla-kazala. Ja sam je dobio od urednice svojih srpskih izdanja Bore Babi\u0107, a ona od rumunjsko-srpske pjesnikinje Ileane Ursu (preminula je, zajedno s mu\u017eem, u tragi\u010dnim okolnostima).<\/div>\n
Anegdota, dakle, nikako nije iz prsta isisana.<\/div>\n
<\/div>\n<\/div>\n
\n
Pro\u010ditali ste upravo jednu neambicioznu natuknicu na neveselu temu „Darwinizam u knji\u017eevnosti“. Reda i preglednosti radi, moram dodati \u0161to je poznato o toj pojavi i to sistematizirati. Tu je dakle rije\u010d o:<\/div>\n<\/div>\n
\n
Klasa Mammalia, sisavac<\/div>\n
Vrsta homo<\/div>\n
Podvrsta knji\u017eevnik<\/div>\n
Habitat: dno Panonskog mora, Balkan<\/div>\n
Hrani se biljkama, ribama i manjim \u017eivotinjama. Jaja krade od ptica. Zabilje\u017eeni slu\u010dajevi kanibalizma. To se katkad odnosi na pretke.<\/div>\n
O\u010dekivanja duljine \u017eivota: oko 75 godina. Zabilje\u017eeni slu\u010dajevi besmrtnosti, rijetko.<\/div>\n
\u017denka ra\u0111a \u017eive mlade, nosi ih 9 mjeseci.<\/div>\n
\u017divi u \u010doporima. \u010cesta borba oko lovi\u0161ta, ispa\u0161e, bara i izvora.<\/div>\n
Slu\u017ei se jednostavnim alatima poznavanje kojih nije potrebno: kompjutor.<\/div>\n
Glasa se kricima.<\/div>\n
Materijalna kultura: papir.<\/div>\n
<\/div>\n
Slobodan \u0160najder<\/strong><\/div>\n<\/div>\n
<\/div>\n
Izvor: https:\/\/www.facebook.com\/profile.php?id=61553027180642<\/a><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Milo\u0161 Crnjanski vratio se iz egzila u Beograd godine 1965. […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":30432,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[405],"tags":[],"autor":[],"class_list":["post-30431","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti-sr"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/30431","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=30431"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/30431\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/30432"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=30431"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=30431"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=30431"},{"taxonomy":"autor","embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/autor?post=30431"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}