{"id":28193,"date":"2024-03-04T15:47:36","date_gmt":"2024-03-04T15:47:36","guid":{"rendered":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/?p=28193"},"modified":"2024-03-04T15:47:36","modified_gmt":"2024-03-04T15:47:36","slug":"slobodan-snajder-pisac-o-titu-danas-mislim-bolje-nego-onda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/slobodan-snajder-pisac-o-titu-danas-mislim-bolje-nego-onda","title":{"rendered":"Slobodan \u0160najder, pisac: O Titu danas mislim bolje nego onda"},"content":{"rendered":"

\"\"Jedan je od najve\u0107ih majstora pisane re\u010di koga su njegove drame i romani u\u010dinili hrvatskim klasikom. Preveden je na petnaestak jezika, a njegova najpoznatija drama \u2018Hrvatski Faust\u2019 igrala se u Beogradu, Evropi, u gradovima biv\u0161e Jugoslavije, ali nikada u Zagrebu. Anglista i filozof po obrazovanju, levi\u010dar po ube\u0111enju, bio je prinu\u0111en da u vreme Tu\u0111manove vlasti napusti Hrvatsku. \u017diveo je kao veoma uva\u017eeni emigrant u Nema\u010dkoj. Danas \u017eivi na jednom hrvatskom otoku i prema potrebi odlazi u Zagreb i dalje u Evropu.<\/p>\n

Ovih meseci Slobodan \u0160najder (1948) je ponovo u \u017ei\u017ei javnosti. Veliku pa\u017enju privla\u010di njegov novi roman \u2018An\u0111eo nestajanja\u2019. Radio ga je punih osam godina, objavila ga je hrvatska \u2018Fraktura\u2019, a a\u017eurna novosadska \u2018Akademska knjika\u2019 je zaslu\u017ena za izdanje na srpskom jeziku. Ba\u0161 kao \u0161to je objavila i njegov prethodni roman \u2018Doba mjedi\u2019 koji je imao \u010detiri izdanja u Hrvatskoj. Preveden je na petanestak jezika, a krti\u010dari su u italijanskim, nema\u010dkim, holandskim\u2026novinama pisali da je to\u00a0 epski roman koji se nesumnjivo mo\u017ee smatrati remek-delom evropske knji\u017eevnosti. I prve kritike romana \u2018An\u0111eo nestajanja\u2019 nagova\u0161tavaju da je \u0160najder \u201ciznova skrojio sjajan roman i razvidno pokazao i dokazao kako njegovo literarno umije\u0107e ne poznaje, niti priznaje ikakve granice (Jaroslav Pecnik).\u201d<\/p>\n

Ovaj ugledni intelektualac je tokom decenija pisanja bio i kolumnista rije\u010dkog \u2018Novog lista\u2019 do trenutka kada ljudi na vlasti vi\u0161e nisu hteli da trpe njegove\u00a0 \u017eaoke. Uglavnom nije bio u ljubavi ni sa jednom vla\u0161\u0107u. Samo kratko vreme, dok je premijer bio socijaldemokrata Ivica Ra\u010dan, \u0160najder je bio direktor respektabilnog Zagreba\u010dkog kazali\u0161ta mladih,\u00a0 ali je zbog repertoarske politike koju je zagovarao, morao da ode. U Evropi ga hvale kao prvorazrednog dramskog pisca, u Hrvatskoj, uz retke izuzetke, njegovi komadi se ne igraju. Ne \u017eali se zbog toga, po pravilu vispreno, \u010desto cini\u010dno, tuma\u010di i obja\u0161njava pojedine poteze vlasti posle \u010dega je svima sve jasno.<\/p>\n

Slobodan \u0160najder je biolo\u0161ki potomak oca \u0110ura \u0160najdera, pesnika i knji\u017eevnika, i majke Zdenke koja je 1942. godine, kao pripadnik narodnooslobodila\u010dkog pokreta, jedva napuniv\u0161i 18 godina, okusila zlodela u usta\u0161kom logoru u Novoj Gradi\u0161ki. \u0160najder je umeo da ka\u017ee kako je i \u2018divlji sin\u2019 hrvatskog pisca Miroslava Krle\u017ee (1893-1981), a u ovom razgovoru za CORD obja\u0161njava:<\/p>\n

\u201cNezakonski sin jest ono neugodno iznena\u0111enje koje iskrsne kad umre otac, pa jo\u0161 slavan i bogat, te\u00a0 takav sin prijavi svoje aspiracije na nasljedstvo. Nema, me\u0111utim, neke jagme oko nasljedstva Krle\u017eina. Anegdota veli da je jedan od najupornijih i najglasnijih u tom pitanju nasljedstva, a po Krle\u017einoj smrti, bio njegov \u0161ofer.<\/p>\n

Divlji sin\u00a0 bio bi u ovom slu\u010daju onaj kojega, kako to \u010desto biva, otac ne bi priznao. Ali kad vi\u0161e ni\u0161ta u tom pitanju Krle\u017ea nije mogao, javili su se dakako \u0161oferi.<\/p>\n

Mi, naime, danas \u017eivimo u jednoj zemlji, u njezinoj knji\u017eevnosti, kao da Miroslav Krle\u017ea nije napisao nijednu rije\u010d.<\/p>\n

Ja sam se, istina, i na to Vi aludirate, svojedobno sam prijavio da bih rado bio takav divlji sin. Ra\u010dun ispao je kriv: Nema se tu \u0161to nasljediti. Moramo sve sami. Uvijek iznova. Uz golemo po\u0161tovanje\u00a0 prema bardu, ali iznova. Dobro znaju\u0107i da ni mi sami ne\u0107emo ni\u0161ta ostaviti. Ja imadem, uz troje pravih,\u00a0 ve\u0107 i divlje unuke.<\/p>\n

Rodtelji su se rano razveli i odrastao je sa majkom:<\/p>\n

\u201cMoja majka i otac vodili su te\u0161ke pravne bitke za djecu, sestru i mene, koja jako podsje\u0107a na neke suvremene, naprimjer u vezi Severine. Moja je majka u tom te\u0161kom sporu odnijela pobjedu, tojest odnijela je djecu. No otac je onda gotovo potpuno nestao. O tome imate u zavr\u0161nim poglavljima romana Doba mjedi. Ja sam naslijedio tragove te njihove\u00a0 borbe u pismima, kad su jedno drugome kidali utrobu, radije bih da nisam.\u201d<\/p>\n

Ako je kriterij valjanosti neke dr\u017eave u sre\u0107i njezinih gra\u0111ana, onda je te sre\u0107e u Jugoslaviji ipak bilo vi\u0161e nego danas.<\/p>\n

Ipak, svemu uprkos, imao je sre\u0107no detinjstvo:<\/p>\n

\u201cI\u0161ao sam u osnovnu \u0161kolu sa selja\u010di\u0107ima jer smo stanovali na rubu grada, u jednom naselju koje nije bilo jo\u0161 grad, a prestajalo je biti selo. Odgajan sam u \u017eenskoj obitelji, uz majku i baku, jednu silno pametnu matrijarku koju \u017eivot zaista nije milovao. Njezin se sin, a moj ujak, nije vratio iz Mauthausena, kamo je \u0161upiran nakon Jasenovca. Ubijen je doslovno na zadnji dan rata, u svibnju 1945. Za nj je kod nas uvijek gorjela svije\u0107a-du\u0161ica ispred partizanske spomenice. Moja je baka dobijala naknadu za sina, u dana\u0161njoj vrijednosti nekih 30 eura.\u201d<\/p>\n

Kada ga zamolim da ka\u017ee \u0161ta mu ostalo kao nasle\u0111e od roditelja, kako je izgledalo njegovo odrastanje,dobijam odogvor:<\/p>\n

\u201cGenetiku, dakako, ne biramo. Ja u tom smislu imam od oca\u00a0 Danajski dar: imam jedan gen koji uvijek zabrine kardiologe. Meni, crno na bijelo, pi\u0161e da imam pove\u0107ani rizik od infarkta. Moj je otac, to\u010dno u mojoj dana\u0161njoj dobi, umro od infarkta miokarda.<\/p>\n

On je, dakle iz djetinjstva nestao, da bi se pojavio u mom \u017eivotu negdje u gimnazijskim danima. Moram odmah re\u0107i da sam i\u0161ao\u00a0 u gimnaziju nesravnjivo bolju od ovoga \u0161to se danas vodi pod tim pojmom. Nastavni\u010dki kor bio je nevjerojatan i ja po dobru i danas pamtim mnoge od svojih profesora i profesorki. Profesor hrvatskoga ulio mi je po\u0161tovanje i ljubav za Crnjanskoga, a potom i za Krle\u017eu. Jako sam rado razredu \u010ditao svoje rane\u00a0 radove. Uvijek sam bio ta\u0161t i trebao sam publiku.<\/p>\n

Za\u010dudo, ono \u0161to bi u odgoju imala biti mu\u0161ka komponenta, namirio sam sam. Jako sam volio nogomet. I\u0161ao sam na utakmice, dakako Dinama i vikao. Bio je naravno problem s ulaznicom. Trebalo je na\u0107i bilo kojega odraslog navija\u010da da me besplatno uvede. I tako eto, mnogi su me posinili, bio sam divlji sin mnogima. Krle\u017ea nije i\u0161ao na utakmice.\u201d<\/p>\n

\u0160ta je danas ostalo od onog levi\u010dara, koji je1968. kao delegat Zagreba\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta, do\u0161ao u Beograd da pozdravi studente:<\/p>\n

\u201cRe\u0107i \u0107u Vam najprije ne\u0161to o \u0161ezdesetosmoj, toj generaciji koja je svim silama poku\u0161ala da se politi\u010dki i kulturno rodi. \u010covjek obi\u010dno odraste tako da se odupire autoritetu. Jugoslaviju je u to vrijeme vodio \u010dovjek golemog politi\u010dkog instinkta \u2013 Titu je to priznavao \u010dak i \u0110ilas \u2013 , te velikih zasluga za uspjeh jedine autenti\u010dne revolucije na na\u0161em tlu. Usta\u0161e su svoj pokret tako\u0111er zvale revolucijom, I to su je krstili otvoreno totalitarnom, jer za njih taj termin nije imao ru\u017ean prizvuk kao danas, ve\u0107 naprotiv. Ali totalitarna revolucija je revolucija protiv pojma. Kao i Tu\u0111manova, konzervativna.<\/p>\n

Dakle, s jedne strane imali smo za vo\u0111u \u010dovjeka neospornih zasluga za relativno mirno djetinjstvo i mladost koje smo dotad imali. Ali vidjeli smo da je stvar njegove revolucije zastala, da revolucija, kako veli Krle\u017ea (ali sigurno to nije rekao Titu, pogotovo ne tete-a-tete, licem u lice), manevrira kao lokomotiva na sporednom, ran\u017eirnom kolodvoru. Nama je re\u017eim izgledao star, nesposoban za promjene, koje su dodu\u0161e deklarativno bile u sva\u010dijim ustima, ali u zbilji ni\u0161ta se nije mijenjalo.<\/p>\n

U tom se trenutku revolucija prepala svoje vlastite mladosti. Nemojte zaboraviti da je Edvard Kardelj, premda jedan od najpametnijih u Titovu okru\u017eenju, pledirao na CK da se na beogradske studente po\u0161alju tenkovi.<\/p>\n

Mi, naime, danas \u017eivimo u jednoj zemlji, u njezinoj knji\u017eevnosti, kao da Miroslav Krle\u017ea nije napisao nijednu rije\u010d.<\/p>\n

Mi smo tada iza\u0161li na ulice, a moglo je lako biti da se kod nas dogodi krvoproli\u0107e kao na pekin\u0161kom Trgu nebeskog mira.<\/p>\n

Danas, nakon rasapa njegova projekta, ja o Titu mislim bolje nego onda. No prigovore koje njemu stavlja moja An\u0111a Berilo u romanu An\u0111eo nestajanja, dakle osoba odana stvari njegove revolucije, u osnovi su prigovori koje je moja generacija stavila Titovu re\u017eimu 68. godine.<\/p>\n

\u0160ezdesetosma\u0161ka pobuna bila je potpuno sinkrona s evropskim zbivanjima na sveu\u010dili\u0161tima, naposle francuskim i njema\u010dkim. Imali smo veze s njima, i mnogi su od nas dugo bili pod sumnjom Slu\u017ebe zbog tih veza. U devedesetim na\u0161i su dosijei naprosto i\u0161li iz ruke u ruku, Slu\u017ebe slijede od tada druga\u010dije, pa i suprotne ciljeve, \u0161tite\u0107i dr\u017eave jedne drugoj neprijateljske, ali u osnovi to su isti ljudi. Tako je bilo s Gestapom u Francuskoj. Zapadu nisu bili potrebni samo ljudi koji su umjeli crtati i ispaljivati rakete, ve\u0107 nadasve i policajci.\u00a0 To je sve skupa jo\u0161 neispisano poglavlje. Pone\u0161to dugujem i svojoj generaciji.<\/p>\n

Danas stvari stoje tako da novija hrvatska povijest po\u010dinje od 1971. To bi kod vas zna\u010dilo, od Titova obra\u010duna sa srpskim liberalima.<\/p>\n

Novija hrvatska povijest, me\u0111utim, po\u010dinje od godine 1968.<\/p>\n

Ipak, kako rekoh, o Titu danas mislim bolje nego tada. Osobito mi se to objasnilo prou\u010davanjem Titova otpora Staljinu. Da tog otpora nije bilo, mi bismo proveli mladost u sivom podneblju zemalja takozvane narodne demokracije, tojest zemalja sovjetskog lagera.\u201d<\/p>\n

Mo\u017ee li se biti javno deklarisani levi\u010dar danas u Hrvatskoj, odnosno na prostoru nekada\u0161nje Jugoslavije, a ne biti zbog toga profesionalno sankcionisan? Koliko je to danas prihvatljivo, neprijatno, opasno?<\/p>\n

\u201cO tome nikad nisam mislio na takav na\u010din. \u010cak i kad sam primao prijetnje s opisima moje fizi\u010dke likvidacije, koja \u0107e biti tako stru\u010dno izvedena da \u0107u je mo\u0107i do\u017eivjeti u punom opsegu i to sat vremena, nisam naprimjer odmah jurio na policiju. A rekao sam, postoje stru\u010dnjaci na cijeni.\u00a0 Ipak, ne znam \u0161to bi to bilo \u2013 deklarirani ljevi\u010dar? To izgleda kao kompot od marelice na kojemu stoji \u0161to je u tegli. Ja NIKADA nisam odlu\u010dio biti deklariran kao kompot od marelice.\u00a0 O riziku nisam nikada mislio. Mislio sam svoje, jedino paze\u0107i na to da me ne usvoji netko kriv.\u201d<\/p>\n

Mo\u017eete li \u017eiveti od pisanja?<\/p>\n

\u201cJa sam hrvatski penzioner, a ta je kategorija manje-vi\u0161e socijala. Mojim se izdava\u010dima vani to ne dopada, pa mi povremeno doture neki novac. Imam sigurno vi\u0161e od ve\u0107ine onih koji se bave time \u010dime se ja bavim. Ako ba\u0161 nisu akademici.\u201d<\/p>\n

Koliko Vas se dnevna politika doti\u010de danas?<\/p>\n

\u201cPada mi na pamet slavna Napoleonova izreka na tu temu:Svi govore o sudbini. Politika je danas sudbina.\u201d\u00a0 Tako Bonaparte. Uzgred taj je prvi stvorio tajnu su\u017ebu, vrlo efikasnu.\u00a0 Eto, a gore u intervju rekao sam da je sudbina genetika. Mogu jedino re\u0107i da sam, stare\u0107i, razvio prezir prema politi\u010dkoj klasi kao takvoj. \u010cini se da ta klasa u na\u0161em prostoru, ex-jugoslavenskom, nekom nu\u017edom preraste u ono \u0161to se kod \u0110ilasa zove nova klasa, tojest nomenklatura. Ono \u0161to je u tom smislu \u010dak i neka novost, a doga\u0111a se u Hrvatskoj, da odnedavna, politi\u010dka klasa potpuno izravno preta\u010de javni novac u vrtoglavim iznosima svoja poduze\u0107a, u svoje vlasni\u0161tvo. Naprimjer, ministar si preto\u010di u svoju firmu miijune eura. Tu se ni\u0161ta vi\u0161e ne krije, iako je\u00a0 bezo\u010dno.\u00a0 To je dosad ipak i\u0161lo nekako izokola, premda je rezultat isti. Sad se vi\u0161e ne okoli\u0161a. Politi\u010dka klasa samu sebe promovira u visoku bur\u017eoaziju. Zasad bez ikakva rizika!\u201d<\/p>\n

Postoji li neka dobra, najbolja tekovina koja nam je ostala iz nekada\u0161nje zemlje?<\/p>\n

\u201cPostoji, tako \u0161to vi\u0161e ne postoji. Postoji sje\u0107anje. Ako je kriterij valjanosti neke dr\u017eave u sre\u0107i njezinih gra\u0111ana, onda je te sre\u0107e u Jugoslaviji ipak bilo vi\u0161e nego danas. Nemajmo iluzija, dodu\u0161e. Jugoslavija bila je daleko od idealne dr\u017eave, ali gledamo li danas unatrag, ovo \u0161to sam rekao \u010dini se istinom ve\u0107ini onih koji su ro\u0111eni na ovom tlu.\u201d<\/p>\n

\u0160ta je najve\u0107i uspeh hrvatske vlasti od postanka dr\u017eave Hrvatske do danas?<\/p>\n

\u201cPa to bi podrazumijevalo da postoje mnogi uspjesi, a onda je jedan najve\u0107i. Dajte-najte, velimo mi kajkavci. I moj mazohizam imade granica.<\/p>\n

\u0160najderova pozori\u0161na drama \u2018Hrvatski Faust\u2019 do danas je ostala \u2018tamni predmet \u017eudnje hrvatskog malogra\u0111anstva\u2019, neodigran u Hrvatskom narodnom kazali\u0161tu. Da je ikada odigrana u HNK, kao \u0161to je 1982. odigrana u Jugoslovenskom dramskom pozori\u0161tu i slede\u0107ih deset godina bila najgledanija predstava u ovom teatru,\u00a0 bi li se ne\u0161to promenilo sa percepcijom ovog komada i njegovoj valorizaciji kad je re\u010d o savremenoj hrvatskoj drami?<\/p>\n

\u201cNerado govorim o tome jer sam sam sebi ve\u0107 na tu temu domorio. Ja stalno di\u017eem dva prsta, i kao zamolim, gospodo, ja sam tu, divlji sin ovoga ili onoga, dajte me, zaboga, primijetite! Ali u osnovi, fu\u0107ka mi se za to. Postoji u romanu An\u0111eo nestajanja poglavlje s naslovom \u2018Le Danse macabre croate\u2019, tojest \u2018Mrtva\u010dki ples hrvatski\u2019\u00a0 gdje sam rekao ne\u0161to zaklju\u010dno na tu neveselu temu, sa \u017eeljom da vi\u0161e nikada javno ne trebam o tome govoriti.<\/p>\n

Odnedavna, politi\u010dka klasa u Hrvatskoj potpuno izravno preta\u010de javni novac u vrtoglavim iznosima svoja poduze\u0107a, u svoje vlasni\u0161tvo<\/p>\n

A eto, Vi pitate. Radi se o ne\u010demu \u0161to je kao tabu nad\u017eivjelo rasap dr\u017eave i nastavilo trajati u drugoj, napravljenoj po suprotnoj \u2018knjizi uputstava za korisnike\u2019. Pa kako to? Ima u svemu tome ne\u0161to kuriozno, ne\u0161to skurilno-komi\u010dno. Skurilno upu\u0107uje na nacerene lubanje.<\/p>\n

E pa, pokoj prahu svih njih!\u201d<\/p>\n

Kada je Snje\u017eana Banovi\u0107 kao direktorka Drame HNK htela je da se \u2018Hrvatski Faust\u2019 postavi na scenu HNK, ali?<\/p>\n

\u201cMladen Tarbuk, intendant HNK u doba kad je Snje\u017eana Banovi\u0107 bila direktorica Drame \u2013 uzgred daleko najobavje\u0161teniji dvojac do sada \u2013 uistinu je u jednom intervjuu spomenuo da kani odigrati taj komad. Ali repertoarni prijedlog nije nikada oformljen. Njih su dvoje sigurno mislili na to, osobito Snje\u017eana Banovi\u0107, ali ona je vrlo brzo otpu\u0161tena s poziture direktorice Drame, i to upravo zbog jednog gostovanja u Beogradu koji je planirala. A potom je na\u017ealost odvisio\u00a0 i Mladen Tarbuk. Banovi\u0107 je razvila veliku agitaciju, ne samo za tu dramu, ve\u0107 i za trinaest drugih nikad odigranih, na mnogim mjestima, pa i u svojoj knjizi o ludim osamdesetim, koje imate u vrlo dobrom izdanju Geopolitike.\u201d<\/p>\n

Va\u0161 novi roman \u2018An\u0111eo nestajanja\u2019, svojevrsna je oda Zagrebu kojeg vi\u0161e nema. \u0160ta je\u00a0 Slobodanu \u0160najderu Zagreb danas?<\/p>\n

\u201cPa kao \u0161to ste razotkrili tko mi je biolo\u0161ki otac, a kome sam se nudio za usvojenje, tako je i Zagreb zauvijek, zar ne, moj rodni grad. Samo se Homer rodio \u010dak sedmorim gr\u010dkim gradovima. An\u0111eo nestajanja je posve\u0107en Zagrebu, to jeste roman o njemu, kao \u0161to je naprimjer D\u00f6blinov Alexandarplatz, ako se malo\u00a0 mo\u017ee usporediti s velikim,\u00a0 roman o Berlinu.\u00a0 \u017divim na jednom otoku srednje Dalmacije. Tamo su mi izvori, a jedna polica cijela ve\u0107 su moje knjige. Stra\u0161no.\u201d<\/p>\n

\u0160ta ovaj pisac \u010dita ima li on svoje omiljene pisce?<\/p>\n

\u201cJa sam stroj za \u010ditanje. Anegdota veli da je moj otac, stari Kempf iz Doba mjedi, \u010ditao cijelu hrvatsku knji\u017eevnu produkciju svojega doba kao kriti\u010dar. Ja se ne bavim kritikom, ali me zanima \u0161to kolege pi\u0161u.<\/p>\n

U posljednje vrijeme \u010ditao sam dosta Ki\u0161a. Moj veliki knji\u017eevni uzor je Roger Martin du Gard, zaboravljeni francuski nobelovac, i njegova Porodica Tibo. Tako bih htio pisati. Ne vjerujem da \u0107u dospjeti.<\/p>\n

Autorka: Radmila Stankovi\u0107<\/p>\n

Izvor: https:\/\/cordmagazine.com\/sr\/zivotna-prica\/slobodan-snajder-pisac-o-titu-danas-mislim-bolje-nego-onda\/<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jedan je od najve\u0107ih majstora pisane re\u010di koga su njegove […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":28194,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[405],"tags":[],"autor":[],"class_list":["post-28193","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti-sr"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/28193","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=28193"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/28193\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/28194"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=28193"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=28193"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=28193"},{"taxonomy":"autor","embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/autor?post=28193"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}