{"id":18879,"date":"2023-03-20T14:58:59","date_gmt":"2023-03-20T13:58:59","guid":{"rendered":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/?p=18879"},"modified":"2023-03-20T14:58:59","modified_gmt":"2023-03-20T13:58:59","slug":"odlomci-sredom-nije-govorila-vec-umilno-pevusila-odlomak-iz-prica-aleksandra-solzenjicina","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/odlomci-sredom-nije-govorila-vec-umilno-pevusila-odlomak-iz-prica-aleksandra-solzenjicina","title":{"rendered":"ODLOMCI SREDOM: Nije govorila, ve\u0107 umilno pevu\u0161ila (Odlomak iz \u201ePri\u010da\u201c Aleksandra Sol\u017eenjicina)"},"content":{"rendered":"<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img decoding=\"async\" src=\"data:image\/gif;base64,R0lGODlhAQABAAAAACH5BAEKAAEALAAAAAABAAEAAAICTAEAOw==\" data-orig-src=\"https:\/\/akademskaknjiga.com\/wp-content\/uploads\/2023\/03\/Odlomci-sredom-1-1024x576.png\" alt=\"\" class=\"lazyload wp-image-18882\"\/><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Na sto osamdeset \u010detvrtom kilometru od Moskve, prugom \u0161to vodi za Murom i Kazanj, jo\u0161 dobru polovinu godine nakon toga svi su vozovi usporavali svoje kretanje, skoro da su mileli tuda. Putnici bi nagrnuli na prozorska stakla, poizlazili bi u hodnike: popravljaju prugu, \u0161ta li? Iskliznuo iz \u0161ina?<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ne. Po\u0161to bi minuo pru\u017eni prelaz, voz bi se opet zahuktavao, a putnici bi sedali na svoja mesta.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Samo su ma\u0161inovo\u0111e znale i pamtile pravi razlog. I ja.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U leto 1956. godine vra\u0107ao sam se iz pra\u0161njave i vrele pustinje putuju\u0107i bez nekog odre\u0111enog cilja \u2013 prosto u Rusiju. Ni u jednoj njenoj ta\u010dki niko me nije \u010dekao, niti me je ko zvao, jer s povratkom okasnih dobrih desetak godina. Za\u017eeleh se jednostavno umerenog klimatskog pojasa \u2013 pojasa gde nema vru\u0107ina i gde \u0161ume romore. Po\u017eeleh da se zavu\u010dem i sakrijem u onu najdublju, iskonsku Rusiju \u2013 ako takve jo\u0161 negde ima, ako jo\u0161 negde \u017eivi.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Samo godinu dana ranije, na ovoj strani Uralskog grebena mogao sam se zaposliti jedino kao nosa\u010d. \u010cak me ni kao elektri\u010dara ne bi uzeli na neko pristojno gradili\u0161te. A mene je vuklo da radim u \u0161koli. Upu\u0107eni ljudi savetovali su me da d\u017eaba ne tro\u0161im pare za kartu \u2013 uzalud \u0107u putovati.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ali ne\u0161to se ve\u0107 po\u010delo pomerati. Kad se popeh uza stepenice \u2026skog oblasnog odeljenja za narodno obrazovanje, kad upitah gde je tu kadrovsko, s \u010du\u0111enjem zapazih da tu kadrovici vi\u0161e ne sede iza crnih tapaciranih vrata, ve\u0107 iza staklenih pregrada, kao u apoteci. Ipak, boja\u017eljivo pri\u0111em \u0161alteru, poklonim se i upitam: <\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u2013\u00a0\u00a0Recite mi, molim vas, tra\u017eite li mo\u017eda matemati\u010dara negde podalje od \u017eelezni\u010dke pruge? Hteo bih tu za stalno da se nastanim.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Svako slovo u mojim dokumentima proveri\u0161e; ushoda\u0161e se iz sobe u sobu, nekog pozva\u0161e telefonom. Za njih je to tako\u0111e bila retkost \u2013 po ceo dan ih moljakaju za preseljenje u grad, i to \u0161to je mogu\u0107e ve\u0107i. I najedared, ponudi\u0161e mi mesta\u0161ce \u2013 Visoko Polje. Da ti du\u0161a zaigra od samog imena.<\/p>\n\n\n<div class=\"wp-block-image\">\n<figure class=\"aligncenter size-full\"><img decoding=\"async\" src=\"data:image\/gif;base64,R0lGODlhAQABAAAAACH5BAEKAAEALAAAAAABAAEAAAICTAEAOw==\" data-orig-src=\"https:\/\/akademskaknjiga.com\/wp-content\/uploads\/2023\/03\/sibir.jpg\" alt=\"\" class=\"lazyload wp-image-18880\"\/><\/figure>\n<\/div>\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ime nije lagalo. Na bre\u017euljku, izme\u0111 dolova, a potom i me\u0111 drugim bre\u017euljcima, sasvim okru\u017eeno \u0161umama, s jezercetom i malom branom, Visoko Polje be\u0161e upravo ono mesto gde bi se moglo i \u017eiveti i umreti. Tu zadugo posedeh na panju u \u0161umici i pomislih kako bih, bez sumnje, bio rad da svakog dana presko\u010dim i doru\u010dak i ru\u010dak samo da ostanem tu i da no\u0107ima slu\u0161am kako po krovu grane \u0161umore \u2013 tu gde se ni radio niotkud ne \u010duje, i gde sve na svetu \u0107uti.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ali, avaj, tu se nije pekao hleb. Nikakva se hrana tu nije prodavala. Celo selo dovla\u010dilo je namirnice u vre\u0107ama iz oblasnog grada.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Vratim se u kadrovsku slu\u017ebu, te s novim molbama pristupim \u0161alteru. Najpre ni razgovarati sa mnom nisu hteli. Onda se opet uzmuva\u0161e po sobama, telefonira\u0161e, za\u0161kripa\u0161e stolicama i otkuca\u0161e mi u re\u0161enju: Tresetoprodukt.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tresetoprodukt? Ah, ni Turgenjev nije znao da se na ruskom takva re\u010d mo\u017ee skovati!<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Na stanici Tresetoprodukt, mra\u010dnoj drvenoj baraci sasvim zapu\u0161tenoj i oronuloj, visio je strog natpis: \u201eU voz ulaziti samo sa stani\u010dnog perona!\u201c Ekserom na istoj dasci bilo je dogrebano:<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u201eI bez karata\u201c. A kraj blagajne, uz isto melanholi\u010dno o\u0161troumlje, no\u017eem zauvek be\u0161e urezano: \u201eKarata nema\u201c. Ta\u010dan smisao tih napomena shvati\u0107u tek kasnije. U Tresetoprodukt je lako bilo sti\u0107i. Ali ne i oti\u0107i iz njega.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">A na tom su mestu i pre bile, i revoluciju pre\u017eivele, guste, neprohodne \u0161ume. Onda ih poseko\u0161e proizvo\u0111a\u010di treseta i \u2013 susedni kolhoz. Predsednik njegov, Gor\u0161kov, do korena iskr\u010di hektare i hektare \u0161uma, te prili\u010dnu dobit ostvari za Odesku oblast, od \u010dega i podi\u017ee svoj kolhoz, a sam dobi zvanje heroja socijalisti\u010dkog rada<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Naselje be\u0161e neuredno ra\u0161trkano izme\u0111u tresetnih dolina \u2013 svud jednoli\u010dne, lo\u0161e skrpljene barake iz tridesetih i ku\u0107ice iz pedesetih godina, s rezbarijama na fasadama i zastakljenim verandama. Ali unutar tih ku\u0107ica nigde pregrade \u0161to dose\u017ee do plafona, tako da ne mogoh iznajmiti sobu s uobi\u010dajena \u010detiri zida.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Iznad naselja dimio se fabri\u010dki dimnjak, a s kraja na kraj vodila je pruga uskog koloseka, kojom su parni vozovi, tako\u0111e gusto se dime\u0107i, uz o\u0161tre zvi\u017eduke vukli kompozicije sme\u0111eg treseta, tresetno koma\u0111e i brikete. Bez gre\u0161ke sam mogao naslutiti da \u0107e tu, s ve\u010deri, iznad vrata kluba, tre\u0161tati radio, da \u0107e ulicom kora\u010dati pijani \u2013 to zasigurno \u2013 kao i da \u0107e jo\u0161 i no\u017eevi sevati.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Eto kud me odvede san o tihom masta\u0161cetu u Rusiji. A tamo odakle doputovah zapravo sam i mogao po\u017eiveti u ku\u0107ici od blata \u0161to gleda na pustinju.5 Tamo je no\u0107u duvao tako sve\u017e vetar\u2026 i samo ti je zvezdani svod bio nad glavom.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nije mi se spavalo na stani\u010dnoj klupi, te u cik zore opet stanem lutati po naselju. Tu ugledam malenu pijacu. Budu\u0107i da je bilo rano, samo jedna \u017eena staja\u0161e tamo prodaju\u0107i mleko. Uzeh fla\u0161u i po\u010deh piti, ba\u0161 tu.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Bio sam zadivljen njenim govorom. Nije govorila, ve\u0107 umilno pevu\u0161ila, a njene su re\u010di bile upravo one zbog kojih me je \u010de\u017enja povukla iz Azije\u2026<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-center wp-block-paragraph\"><strong>Ukoliko vam se svideo ovaj odlomak, knjigu mo\u017eete poru\u010diti na na\u0161em sajtu sa 25% popusta<\/strong><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Na sto osamdeset \u010detvrtom kilometru od Moskve, prugom \u0161to vodi  [&#8230;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"autor":[],"class_list":["post-18879","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-uncategorized-sr"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/18879","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=18879"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/18879\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=18879"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=18879"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=18879"},{"taxonomy":"autor","embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/autor?post=18879"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}