{"id":16389,"date":"2022-09-16T15:23:00","date_gmt":"2022-09-16T14:23:00","guid":{"rendered":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/?p=16389"},"modified":"2022-09-16T15:23:00","modified_gmt":"2022-09-16T14:23:00","slug":"miljenko-jergovic-o-romanu-isijavanje-namika-kabila","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/miljenko-jergovic-o-romanu-isijavanje-namika-kabila","title":{"rendered":"Miljenko Jergovi\u0107 o romanu \u201eIsijavanje\u201d Namika Kabila"},"content":{"rendered":"
\n
\"\"<\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Rije\u010d trvor posljednji put sam \u010duo prije trideset i pet, \u010detrdeset godina. Bila je vrlo \u017eiva i frekventna me\u0111u Stublerima i Rejcima, u generaciji mojih None i Noneta. Nikad ne bi govorili nered, to je bila mrtva administrativna rije\u010d, niti bi rekli gu\u017eva, bila je to rije\u010d bez zraka i zvuka, nego bi i za nered i za gu\u017evu, kakokad i kako ustreba, kazali trvor. I ja sam, osje\u0107am to, govorio trvor, ali kako su oni jedno za drugim pomrli, tako mi je ta rije\u010d potonula u dublje slojeve znanja, nisam je se nikad vi\u0161e sjetio, premda sam, nai\u0161av\u0161i na nju na 148. stranici knjige Namika Kabila \u201cIsijavanje\u201d odmah znao \u0161to zna\u010di. I ispunilo me je ono unutarnje ozarenje, kakvo \u010dovjek osjeti kada sretne nekoga dragog koga nije vidio pola \u017eivota ili, jo\u0161 ta\u010dnije, kada prona\u0111e onoga sebe za kojeg vi\u0161e nije znao da postoji.<\/p>\n\n\n\n

\u201cIsijavanje\u201d je roman o Trebinju i Hercegovini, o pripadanju, progonstvu iz rodnog kraja i poku\u0161aju da se kona\u010dno i zauvijek ode, roman o poku\u0161aju da se proda rodna ku\u0107a i o razlozima, kojih je mnogo i uglavnom su neizrecivi, zbog kojih ti ne uspijeva. Tako\u0111er, roman o razlikama i o razlikovanju, o tome \u0161to zapravo zna\u010di biti Bo\u0161njak, hercegova\u010dki musliman, koji je 1992. izgnan u \u0160vedsku i koji svakoga ljeta dolazi na odmor u rodni grad i tu neko kra\u0107e vrijeme \u017eivi me\u0111u ljudima me\u0111u kojima je odrastao i koji su ga, mo\u017eda ne ba\u0161 oni osobno, protjerali, ili su se od njega uzrazlikovali po tome \u0161to su mogli da ostanu, ali \u201cIsijavanje\u201d je i roman o tome \u0161to u Trebinju i u Hercegovini zna\u010di biti Srbin, \u0161to je zna\u010dilo nekad, a \u0161to zna\u010di danas, kada onih drugih vi\u0161e nema, ili ih samo sezonski ima, i kada je \u010dovjek ve\u0107 samome sebi pomalo onaj drugi.<\/p>\n\n\n\n

Namik Kabil napisao je roman koji je osovljen na razumijevanju te dvije suprotstavljene perspektive, koje su zapravo oduvijek bile suprotstavljene, a sad ih nesravnjivim \u010dini i ta egzistencijalna suprotstavljenost. Jedni su tamo u \u0160vedskoj, gdje po \u0161vedskim standardima \u017eive svoje prethodne trebinjske \u017eivote, dok su drugi tu u Trebinju, ali vi\u0161e im nije dato da \u017eive po trebinjski. Sasvim u\u017eivljen u Besima, koji bi nakon maj\u010dine smrti da proda ku\u0107u, i u Besimovog birvaktilskog najboljeg prijatelja Mladena, koji je time, i ne samo time, duboko povrije\u0111en, Kabil veze pri\u010du, a ustvari niz razli\u010ditih pri\u010da, na na\u010din koji je posve izniman u bosanskohercegova\u010dkoj i u svim preostalim na\u0161im knji\u017eevnostima. Kabil \u017eeli, i to mu na najbolji na\u010din uspijeva, da ne pi\u0161e bo\u0161nja\u010dki roman, nego da pi\u0161e trebinjski roman, \u0161to onda zna\u010di da to mora biti i \u2013 srpski roman. Ali nije samo do Trebinja, nego i do ne\u010dega drugog, o \u010demu dobar pisac mora voditi ra\u010duna, a Kabil je jako dobar pisac: da bi se doista ispri\u010dala pri\u010da trebinjskog Bo\u0161njaka u \u0160vedskoj i u do\u017eivotnom izgnanstvu, ona ne samo da mora biti i pri\u010da o Srbinu iz Trebinja, nego taj Srbin po cijenu \u017eivota ne smije biti negativac, nego s onim prvim mora biti u savr\u0161enoj moralnoj, emocionalnoj i egzistencijalnoj ravnote\u017ei. Mora biti i malo bolji od njega, upravo zato \u0161to je njegov polo\u017eaj unaprijed moralno diskvalificiraju\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Kabil je \u0161kolovan za filmskog redatelja, pa jo\u0161 po nevolji ameri\u010dkoga filmskog redatelja. Nikad to u Bosni ne\u0107e postati. Mo\u017eda \u0107e mu se posre\u0107iti da za \u017eivota snimi jo\u0161 poneki film, ali svi ostali njegovi filmovi zavr\u0161it \u0107e kao romani. \u201cIsijavanje\u201d je kompleksan film, krajnje jednostavne pri\u010de. Mogao bi biti snimljen u Iranu. Ali kako ve\u0107 nije snimljen \u2013 ne zato \u0161to Kabil nije Iranac, nego zato \u0161to Trebinje nije iranski grad \u2013 pisac koristi niz elemenata kojim stvara filmsku atmosferu, a koji nisu filmski. Recimo, ta jezi\u010dna rasko\u0161, taj trvor kojim je ovog \u010ditatelja izuo iz cipela i izbacio iz epohe, vrativ\u0161i mu jednu njegovu izgubljenu rije\u010d.<\/p>\n\n\n\n

Poglavlja u \u201cIsijavanju\u201d su vrlo kratka \u2013 kratak je i roman, jedva da je u njemu sto i pedeset stranica \u2013 i vrlo su \u010desto posve\u0107ena nekom specijalisti\u010dkom poslu. Recimo, ribolovu na Trebi\u0161njici te razlici, koja je stvarna, nije mistificirana, u odnosu na ribolov na Neretvi, tamo kod \u010capljine, gdje se lovi vr\u0161om i gdje se rijeka ve\u0107 kovitla s morem. Najdojmljivije, barem ovom \u010ditatelju, poglavlje je o izlijevanju plo\u010de. \u201c\u010covjek bi za \u017eivota trebao makar jednom plo\u010du izlijevati, svoju ili tu\u0111u, tu se na licu mjesta vidi kako se ljudi betoniraju za ovu na\u0161u zemlju i pu\u0161taju armirano korijenje.\u201d Dalje pi\u0161e konkretne savjete o poslu: \u201cSutra je zorom doma\u0107in uranio da prvi svojom nogom stane na ono \u0161to mu nije dalo spavati cijele no\u0107i. Stepenicama sklepanim od greda i dasaka popeo se na plo\u010du, sa svakim korakom osjetio je treptaj u stomaku i kona\u010dno je zakora\u010dio u to. Dodu\u0161e jo\u0161 uvijek bez zidova, ali mu je upravo ovaj novi prostor otvorio i novi vidik da lak\u0161e zami\u0161lja budu\u0107e sobe i pregrade. Radost je hodati po ovoj povr\u0161ini i slu\u0161ati beton kako pra\u0161njavo di\u0161e i \u017eedno pucketa. Samo ti njoj vode daj i ni\u0161ta se ne brini, ponovio je majstor iz Bile\u0107e vi\u0161e puta. Zato doma\u0107in razmotava gumeni \u0161lauf, spu\u0161ta ga na plo\u010du i odvr\u0107e \u010desmu, a voda se laganim be\u0161umnim mlazom po\u010dinje razlijevati u \u0161irinu.\u201d I onda, nakon tog lijepog i poeti\u010dnog uvoda, slijedi udar. Pri\u010da Srbin, ako je to \u010ditatelju va\u017eno naglasiti: \u201cKad ti prebiju ki\u010dmu, plo\u010du na ku\u0107i, poruka je jasna kao sjeverom umiveno zimsko jutro u Hercegovini. Ne dolazi vi\u0161e, ovdje nema te. Kako ti je ku\u0107a uni\u0161tena podsjeti te kako se zove\u0161 i gdje ti je mjesto, d\u017eaba \u0161to si mislio da to kako se zove\u0161 nije najva\u017enija stvar na svijetu.\u201d<\/p>\n\n\n\n

Kabil vrlo precizno razla\u017ee me\u0111usobne predrasude onoga prethodnog trebinjskog svijeta: muslimana o pravoslavcima, pravoslavaca o muslimana, Trebinjaca o Dubrov\u010danima, Dubrov\u010dana o Trebinjcima. Kada to radi, on niti kome dr\u017ei stranu \u2013 romanopisac \u0107e ubiti roman \u010dim naumi da nekome izvan romana dr\u017ei stranu, a nije dobro ni kad me\u0111u vlastitim junacima odabire one kojima \u0107e dr\u017eati stranu \u2013 niti se bavi posljedicama tih davnih, danas sasvim beskorisnih, nikom upu\u0107enih ni namijenjenih predrasuda. \u201cIsijavanje\u201d je roman u kojem se pisac bavi poslijeratnim svijetom i njegovim prijeratnim sje\u0107anjima i refleksima. Rat je tu sveden na najmanju mogu\u0107u mjeru, zato \u0161to je osnovni preduvjet za komunikaciju me\u0111u tim ljudima takti\u010dno izbjegavanje te teme. Ali ne samo to: tema rata je i za jedne, i za druge, i za tre\u0107e su\u0161tinski neiskaziva. Rat je nedovr\u0161ena i nedovr\u0161iva pri\u010da o sebi i svojoj slabosti.<\/p>\n\n\n\n

Izme\u0111u Trebinja i Dubrovnika vazda je bila granica. Samo \u0161to ta granica nije nu\u017eno zna\u010dila i neprijateljstvo. Zna\u010dila je druk\u010dijost. Nigdje se na finiji i gospodskiji na\u010din nije prikazivala druk\u010dijost kopna i zale\u0111a kao nekad izme\u0111u Trebinja i Dubrovnika. Tako je bilo u stvarnosti, o tome \u010ditatelj mnogo zna iz jednoga prethodnog \u017eivota. Onda je do\u0161ao rat, i Trebinje se ogrije\u0161ilo o Dubrovnik, da bi zatim od tog ogre\u0161enja bio stvoren mit. Pa su pro\u0161le godine prije nego \u0161to je \u017eivot sa\u017evakao i probavio mit, koji je ostao da vlada samo na razini dr\u017eavnih i nacionalnih ceremonijala. Kabil tu dubrova\u010dku pri\u010du upli\u0107e u roman, ali ne kao sporedni tok, nego kao trag \u010distoga i jasnog svjetla, \u0161to probija iz pro\u0161losti i mladosti. Ljetna scena s trebinjske tr\u017enice, vjerojatno najljep\u0161e koju se na ovim stranama mo\u017ee vidjeti: \u201cZanimljivo je kako su se gospari vratili na pijacu i dolaze u spenzu. To \u0161to je Trebinje u ratu napalo Dubrovnik nema veze, boga ti, vazda se ratovalo i kralo, nije svijet od ju\u010de. A ba\u0161 danas, nakon svih Ilijada i Odiseja, valja opet jesti. Dubrov\u010dani se vratili, a mi nismo, ali za\u0161to bi se vra\u0107ali kad je gore bolje, valjda nije upitno da je Skandinavija kvalitetnija za \u017eivot od Balkana. Ta\u010dno je da ima ljubavna veza sa zemljom po kojoj si mlad hodao, mimo trezvene pri\u010de kako je negdje bolje, ali to je poezija od koje se ne \u017eivi. U me\u0111uvremenu, gore u Skandaliji, prila\u017eemo uredno prikupljenu dokumentaciju kako smo izgorjeli u etni\u010dkom \u010di\u0161\u0107enju, mi smo ugljenisani ostaci nekada\u0161njih ljudi, podastiremo na uvid o\u017eiljke i rane, bezo\u010dno upore\u0111ujemo dubinu svoje i tu\u0111e boli jer sve to zajedno nosi dosta poena za prijevremenu penziju. A pijaca ova, to smo mi, trgovina nasitno i malo krupnije.\u201d<\/p>\n\n\n\n

Onda izvanredni likovi dvije matere, Besimove i Mladenove, lik taksista, Srbina s prezimenom Gotovina, likovi biv\u0161ih ljubavi, likovi \u017eena koje zazivaju razum ili ba\u0161tine mr\u017enju kojom svoje sinove spa\u0161avaju od \u017eivota\u2026 Namik Kabil pisac je kojeg \u0107e se pamtiti i koji \u0107e nas se na vi\u0161e na\u010dina ticati. Jedan od najva\u017enijih pisaca poslijeratnog svijeta, me\u0111u rijetkima koji su se odva\u017eili da im rat pro\u0111e.<\/p>\n\n\n\n

Autor: Miljenko Jergovi\u0107<\/p>\n\n\n\n

Izvor: www.jergovic.com<\/a><\/p>\n\n\n\n

Knjigu mo\u017eete poru\u010diti na na\u0161em sajtu sa 25% popusta<\/strong><\/p>\n\n\n