{"id":1482,"date":"2019-01-21T14:27:55","date_gmt":"2019-01-21T13:27:55","guid":{"rendered":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/?p=1482"},"modified":"2019-01-21T14:27:55","modified_gmt":"2019-01-21T13:27:55","slug":"franja-petrinovic-almaski-kruzoci-lecenih-mesecara","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/franja-petrinovic-almaski-kruzoci-lecenih-mesecara","title":{"rendered":"Franja Petrinovi\u0107: Alma\u0161ki kru\u017eoci le\u010denih mese\u010dara"},"content":{"rendered":"<p>FRANJA PETRINOVI\u0106: Proza je dugo pe\u0161a\u010denje do smisla<\/p>\n<p class=\"autor\">Autor: Gordana Dragani\u0107 Nonin<\/p>\n<p class=\"autor\">\n<p class=\"preamble\">Ako bi po\u0161tovali poetiku knji\u017eevnika Franje Petrinovi\u0107a (Novi Slankamen, 1957) &#8211; evo ve\u0107 smo je prekr\u0161ili, ne bi u ovom uvodniku davali nikakve odrednice o njemu. U njegovom najnovijem romanu Alma\u0161ki kru\u017eoci le\u010denih mese\u010dara (Akademska knjiga, Novi Sad) koji je bio u naju\u017eem izboru za Ninovu nagradu, ne postoji bele\u0161ka o piscu. U ovom razgovoru, Petrinovi\u0107 otkriva da su svi junaci u knjizi namerno jednaki, a grad po \u010dijim ulicama se kotrljaju je sve manji, u su\u0161tinskom smislu.<\/p>\n<p>Kad pro\u010ditate roman, shvatite da se jo\u0161 niste \u201eprekvalifikovali\u201c, i da ste jo\u0161 uvek u i\u0161\u010dekivanju datuma, koji i ako do\u017eivite, za nekoliko generacija ro\u0111enih u biv\u0161oj dr\u017eavi, to vi\u0161e ne\u0107e biti bitno.<\/p>\n<p>Ipak, ostavljamo poetiku piscu koji roman smatra velikom formom koja jedina mo\u017ee dovesti do puta na kojem se tra\u017ei smisao. Franja Petrinovi\u0107 je novosadski knji\u017eevnik, knji\u017eevni kriti\u010dar, urednik. Ure\u0111ivao je Polja, radio kao knji\u017eevni kriti\u010dar u Dnevniku, ure\u0111ivao knjige u Stilosu. Sada je \u201estalno zaposlen\u201c samo u pisanju. Dobitnik je brojnih nagrada od Iskre kulture do Laze Kosti\u0107a. Pre ovog romana napisao je Mimezis, mimezis romana, Tkivo, opsene, Izve\u0161taj an\u0111ela, Pred vratima raja, Poslednji tuma\u010d simetrije, Trauma. Sve su to romani, a za\u0161to &#8211; otkri\u0107e sam pisac.<\/p>\n<ul>\n<li><strong>Neuobi\u010dajeno je da u knjizi koja je veoma lepo opremljena i vidi se da je izdava\u010d promi\u0161ljao svaki detalj, nema bele\u0161ke o piscu. Pro\u010ditav\u0161i roman \u010ditalac nije u dilemi da je to ura\u0111eno namerno?<\/strong><\/li>\n<\/ul>\n<p>&#8211; To je posledica nekog mog li\u010dnog uverenje da bi to na neki na\u010din naru\u0161ilo pri\u010du romana. Mogao bih i roman da tuma\u010dim kao \u010ditavu bele\u0161ku o svom \u017eivotu. Jednu pro\u0161irenu, malo ve\u0107u bele\u0161ku, zato sam i smatrao da bi bele\u0161ka o piscu naru\u0161ila integritet romana i na neki na\u010din pokvarila ono \u0161to je neka magija \u010ditave te pri\u010de. Kad su\u0161tinski \u010dita\u0161 knjigu onda je ona u stvari pri\u010da jednog \u010doveka koji samo preseljava neke mogu\u0107e biografske bele\u0161ke o sebi na razli\u010dite likove. Smatrao sam da kad bih jo\u0161 objavio i onu uobi\u010dajenu bele\u0161ku o piscu &#8211; ro\u0111en tad i tad, objavio to i to &#8211; da bi ti podaci pokvarili svu tu magiju.<\/p>\n<ul>\n<li><strong>Zaista, dok se roman \u010dita, \u010ditalac se pita kroz koji lik vi pri\u010date, ali odgovor se \u010dini nedoku\u010div?<\/strong><\/li>\n<\/ul>\n<p>&#8211; Dugo sam se upravo sa tim, uslovno re\u010deno, patio. U jednom trenutku sam \u010ditavu tu stvar sa pripoveda\u010dem oslobodio tako da sam mogao da uska\u010dem iz direktnog u indirektni govor, da opominjem, da pretim, dakle, da \u010ditavu poziciju pri\u010danja raspr\u0161im i da pri\u010dam iz ugla nekog ko pri\u010da i o posledicama ali iz ugla nekog ko mo\u017ee da upozorava i opominje na ono \u0161to \u0107e se desiti. Naravno, isti taj lik ne mo\u017ee da spre\u010di te doga\u0111aje. Upravo tu se ta pri\u010da \u010ditavih proteklih dvadeset godina \u017eivota i razre\u0161ila. Sve sam znao i ni\u0161ta nisam znao. Daju\u0107i tu teskobnu atmosferu svim tim godinama.<\/p>\n<p>Meni je i roman u jednom trenutku postao teskoban da iska\u017eem to ne\u0161to \u0161to je mo\u017eda nemogu\u0107e i romanom i re\u010dima iskazati. To je to neko odsustvo mogu\u0107nosti. Na jednom mestu i ka\u017eem da su to pri\u010de o \u017eivotima koje su mogle da postanu \u017eivoti. Oni bogati \u017eivoti puni svoje slo\u017eenosti. Mu\u010dilo me je to kako iskazati pri\u010du o nemogu\u0107nosti. Junaci romana ne mogu da se ostvare jer ih, zapravo, taj interegnum spre\u010dava. Stoga su oni tako \u0161ematizovani jer sam i hteo da budu lutaju\u0107i pravednici po jednom vremenu ali bez mogu\u0107nosti da se iska\u017eu i ostvare.<\/p>\n<ul>\n<li><strong>Da li je zato govor junaka sli\u010dan?<\/strong><\/li>\n<\/ul>\n<p>&#8211; Naravno. Namerno sam to uradio jer ih je vreme takvima u\u010dinilo. To vreme je ubijalo individualnost. Tih dvadeset godina imao sam utisak da smo svi pri\u010dali istu pri\u010du, da smo izgovarali jednu istu re\u010denicu, onu koja ni\u0161ta nije zna\u010dila, koja je bila prazna lju\u0161tura, a ispod nje se odvijalo ne\u0161to sasvim drugo, ta neka praznina, obezli\u010denje. Vikali smo: pravda, sloboda, istina&#8230; a sve je, zapravo bilo suprotno od toga. Te\u0161ko je pri\u010dati o nemogu\u0107nosti. Vi znate da \u0107e svi pitati o 5. oktobru i da li su izneverena o\u010dekivanja. Ali to je samo jedan datum u pri\u010di, i posle njega smo svi \u010dekali neki drugi datum&#8230; Mislim da i dalje \u010dekamo neki datum kada \u0107e ti na\u0161i \u017eivoti po\u010deti da se ostvaruju u onoj puno\u0107i i slo\u017eenosti kakvi i treba da budu. Tu sada postoji zamka. Tih 20 godina kod tih junaka dovode do nekog kraja. Ako taj datum i do\u0111e u bliskoj budu\u0107nosti, za njih \u0107e biti kasno, on vi\u0161e ne\u0107e biti bitan za njih.<\/p>\n<ul>\n<li><strong>Ve\u0107 smo konstatovali da glavnog junaka u knjizi nema. Ali u njoj se name\u0107e grad kao glavni junak?<\/strong><\/li>\n<\/ul>\n<p>&#8211; Apsolutno. Ali unutar knjige postoji borba da to bude grad kojeg mo\u017ee\u0161 i voleti i mrzeti istovremeno. Mo\u017eda je u knjizi ova negativna intonacija vi\u0161e iskazana ali to je jednostavno nemogu\u0107nost da se poru\u0161i jedna ustaljena \u0161ematizovana slika nekog grada gde \u017eive lepi i dobri ljudi, gde se lepo peva, gde su svi ljubazni, gde svi imaju na\u010din govora koji je prepoznatljiv. Kad to pretvorite u pri\u010du iz ugla tog grada, da on pri\u010da o tome, onda vidite da je to sasvim suprotna pri\u010da koja vas stalno zasipa. Jeste, grad je taj glavni, su\u0161tinski junak ovog romana. Taj grad isto kao i ti ljudi u njemu ne mo\u017ee da raste, po svojoj unutra\u0161njosti, po mogu\u0107nostima, samo se smanjuje. Vidite da se on zatvara, smanjuje, ali i da on sam poku\u0161ava da na\u0111e odgovor, da se on, po svojim ulicama, zakotrlja. Mi smo samo statisti koji se, tako\u0111e, kotrljamo tim ulicama u potrazi za mogu\u0107nostima.<\/p>\n<ul>\n<li><strong>Kaneti je napisao knjigu \u201eNevidljivi gradovi\u201c u kojoj je istakao da su gradovi \u201ezbir mnogih stvari: se\u0107anja, \u017eelja, znakova jezika; gradovi su i mesta razmene, obja\u0161njavaju knjige iz istorije ekonomije. To su razmene ne samo roba, ve\u0107 i re\u010di, \u017eelja, se\u0107anja\u201c. Imate li neku novu odrednicu, \u0161ta povezuje ljude u jednom gradu?<\/strong><\/li>\n<\/ul>\n<p>&#8211; Jako te\u0161ko. Stalno sam se u pri\u010di kretao po gradu, \u010dak sam i ironisao: te grad je ovakav, te grad je onakav. I u romanu metafori\u010dno govorim o tome da je ovo grad ptica, grad golubova, grlica&#8230; Dakle, mo\u017eda \u0107e ti golubovi jednog dana, pale\u0107i male vatrice, mo\u0107i da skupe sve te male stvari u jedan veliki smisao. Znate kako? Svi se mi moramo, kad-tad, pogledati u neko ogledalo. Pitanje je \u0161ta o\u010dekuje\u0161 da vidi\u0161 kada se pogleda\u0161. Tako se i grad kao neki organizam mora jednog dana pogledati u to ogledalo. Jedna je pretpostavka da \u0107e\u0161 videti vrap\u010di\u0107a ili bubu, a ja ipak verujem da \u0107e to biti neki razbu\u0111eni tigar. Nikad se ne zna. Najgore \u0107e biti ako se taj grad i njegovi \u017eitelji pogledaju u ogledalo i ugledaju prazninu. Ni\u0161ta. Taj strah od te praznine i \u010dini da takva mesta jo\u0161 uvek \u017eive. Samo taj strah \u010dini to u potrazi za smislom, za identitetom. \u010cesto se govori da identitet grada \u010dine ku\u0107e, ljudi koji \u017eive u njemu&#8230; ali stvarni identitet jednog grada je, ba\u0161 kao i pojedina\u010dni identitet, ono \u0161to ne vidimo.<\/p>\n<ul>\n<li><strong>Ima bar nekoliko stvari u romanu, ritam, re\u010denica, govor, koje \u0107e knji\u017eevni kriti\u010dari svakako primetiti, koji su stvoreni u duhu moderne. Da li je ona zavr\u0161ena u pro\u0161lom veku?<\/strong><\/li>\n<\/ul>\n<p>&#8211; Kad je knji\u017eevnost u pitanju, i tu smo od one jugoslovenske knji\u017eevnosti naglo po\u010deli, potpuno umi\u0161ljeno i pogre\u0161no, da pri\u010damo o ne\u010dem drugom &#8211; o postmodernizmu, o nekom probu\u0111enom realizmu. Nismo do kraja, a to naro\u010dito va\u017ei za roman, iscrpli sve kapacitete i mogu\u0107nosti romana. Tome puno doprinosi haoti\u010dno stanje u dru\u0161tvu, na udaru ratova oko nas, na udaru, jedne od mo\u017eda najtragi\u010dnijih pri\u010da zemalja koje su bile komunisti\u010dke, na udaru tranzicije. Tranzicija je donela moderne logora\u0161e, moderne obesmi\u0161ljene ljude, taj prekid \u017eivota u kojem vi morate da se \u201eprekvalifikujete\u201c. Tih 20 godina sam ja i do\u017eiveo kao neku stalnu prekvalifikaciju u ne\u0161to u \u0161ta smo kao dru\u0161tvo u\u0161li a da ne znamo u \u0161ta. Tako je to i u knji\u017eevnosti. Govori\u0107u o romanu, ne o poeziji. Odjednom su se sve velike teme, velike istine, nepravde iz pro\u0161losti mogle \u201eobjasniti\u201c i ispri\u010dati romanom. Odjednom se na toj romanesknoj pijaci pojavilo na stotine i stotine romana gde su se penzioneri obra\u010dunavali sa tetkama, biv\u0161i komunisti sa svojom komunisti\u010dkom pro\u0161lo\u0161\u0107u, budu\u0107i kapitalisti sa nacionalnim izdajnicima, emigrantske sudbine&#8230; Odjednom je na\u0161 roman to morao, nesposoban i nekvalifikovan, da podnese. Da on sve to iznese sa sobom, zanemaruju\u0107i \u010dinjenicu da nismo do\u0161li u to predvorje pravih, velikih romana. S pozicije \u010ditaoca, s pozicije knji\u017eevnog kriti\u010dara, nekog ko je sav u tome, ko objektivno mo\u017ee da sagledava ono \u0161to se de\u0161ava u knji\u017eevnosti, pa i ono \u0161to sam pi\u0161em, sebe sam nazvao polukvalifikovani polumodernista &#8211; neko ko mora da pro\u0111e tu \u0161kolu, neko ko mora da poku\u0161a da ispi\u0161e taj roman jer samo u toj vrsti romana vidi neku mogu\u0107nost odgovora na sveukupno gubljenje smisla. Duboko verujem da se samo romanom, kao pravom velikom formom, mo\u017ee dati neki smisao na\u0161im \u017eivotima. Bez tog pojedina\u010dnog osmi\u0161ljavanja, svi drugi trikovi &#8211; ideolo\u0161ki, skalamerijski, utopisti\u010dki, svi su blede senke. Samo nam knji\u017eevnost, a ja tu mislim ba\u0161 na roman, mo\u017ee dati neki smisao na\u0161em postojanju.<\/p>\n<ul>\n<li><strong>I knji\u017eevni kriti\u010dar Vladimir Gvozden je na novosadskoj promociji istakao, govore\u0107i o va\u0161em romanu, da je ponovo knji\u017eevnost ta koja umesto dru\u0161tva ukazuje na neke stvari?<\/strong><\/li>\n<\/ul>\n<p>&#8211; Hajde da to ka\u017eemo ovako. Knji\u017eevnost ne mo\u017ee da deluje prakti\u010dno. Ne mo\u017ee da pomeri stvari. Ono \u0161to jedino mo\u017ee da uradi i u \u0161ta sam ja duboko ube\u0111en, a to ube\u0111enje nastaje onog trenutka kada poverujete u re\u010d&#8230; \u010covek je uvek u tom procepu izme\u0111u toga da veruje u re\u010d i toga da re\u010di ne\u0107e puno toga razre\u0161iti. Ali ta re\u010d mo\u017ee ne\u0161to drugo. Knji\u017eevnost mo\u017ee da nas zapita za tih na\u0161ih 20 godina. Da nas ponuka da potra\u017eimo smisao. Smisao bi mogao biti samo u knji\u017eevnosti. Verovatno bi me sada popljuvali istori\u010dari ili filozofi, oni verovatno u tome vide neku mogu\u0107nost, ali ja zaista mislim da veliki modernisti\u010dki roman, onaj roman kakav je bio pred kraj epohe &#8211; roman D\u017eojsa, Muzila, Broha, da takav roman mo\u017ee razotkriti sve raspade i sve krize koje se de\u0161avaju. Roman ne daje odgovor, ali daje na\u010din u putu tra\u017eenja tog odgovora. Knji\u017eevnost je ta koja sugeri\u0161e taj smisao koji tra\u017eimo. Proza je dugo pe\u0161a\u010denje do smisla.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>FRANJA PETRINOVI\u0106: Proza je dugo pe\u0161a\u010denje do smisla Autor: Gordana  [&#8230;]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[407],"tags":[],"autor":[],"class_list":["post-1482","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-press-clipping-sr"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1482","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1482"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1482\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1482"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1482"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1482"},{"taxonomy":"autor","embeddable":true,"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/autor?post=1482"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}