{"id":362,"count":1,"description":"&nbsp;\r\n\r\n<strong><img class=\"wp-image-1678 additional-class alignleft\" src=\"https:\/\/akademskaknjiga.com\/wp-content\/uploads\/2019\/01\/mikhail-lomonosov.jpg\" alt=\"\" width=\"237\" height=\"158\" \/>Mihail Vasiljevi\u010d Lomonosov<\/strong> (rus. \u041c\u0438\u0445\u0430\u0438\u043b \u0412\u0430\u0441\u0438\u043b\u044c\u0435\u0432\u0438\u0447 \u041b\u043e\u043c\u043e\u043d\u043e\u0441\u043e\u0432 ; Denisovka, 19. novembar 1711 \u2014 Sankt Peterburg, 15. april 1765) je bio ruski pisac i erudita, koji je dao doprinose na poljima knji\u017eevnosti, obrazovanja, fizike, astronomije, hemije i geologije. Lomonosov je razradio projekat\r\nMoskovskog dr\u017eavnog univerziteta, koji nosi ime po njemu.\r\nMihail Lomonosov je ro\u0111en 19. novembar (8. novembar po starom kalendaru) 1711. u selu Denisovka (ime sela je kasnije preimenovano u Lomonosovo, u \u010dast pesnika), koje se nalazi na ostrvu nedaleko od Holmogorija, na dalekom severu Rusije. Njagov otac, ribar, uzeo je sina da mu poma\u017ee u radu kad mu je bilo deset godina, ali je njegova \u017ee\u0111 za znanjem bila neutoljiva. Ono malo knjiga \u0161to mu je bilo dostupno skoro je nau\u010dio napamet, i videv\u0161i da se kod ku\u0107e ne\u0107e mo\u0107i dalje obrazovati, pe\u0161ke se uputio u Moskvu.\r\nPrilika se ukazala kad je imao sedamnaest godina, i na intervenciju prijatelja primljen je u \u0161kolu Zaikonospaski. Tamo je vrlo brzo napredovao, posebno u latinskom, i 1734. je poslat iz Moskve u Sankt Peterburg. I tamo je zapa\u017eeno njegovo znanje, posebno iz fizike, i on je bio jedan od mladih Rusa izabranih da dovr\u0161e obrazovanje u stranim zemljama.\r\nPo dolasku u Rusiju, brzo je postao poznat, i postavljen je za profesora hemije na Univerzitetu u Sankt Peterburgu, gde je kasnije postao i rektor. \u017deljan da unapredi rusko \u0161kolstvo, Lomonosov se anga\u017eovao u osnivanju Moskovskog dr\u017eavnog univerziteta (koji je kasnije nazvan po njemu) 1755. Godine 1764. postavljen je na mesto dr\u017eavnog sekretara.\r\nPrihvatio je materijalisti\u010dko shvatanje prirode, bio protivnik teorije o posebnim fluidima, kao flogistona i elektri\u010dnog fluida koja je u to vreme bila prihva\u0107ena i doprineo je formulisanju kineti\u010dke teorije gasova. Smatrao je da je toplota oblik kretanja, predlagao talasnu teoriju svetlosti, i izneo ideju odr\u017eanja mase. Verovao je da priroda konstantno evoluira i pokazao organsko poreklo zemlje, treseta, uglja, nafte i \u0107ilibara.\r\nLomonosov je bio prva osoba koja je zabele\u017eila mr\u017enjenje \u017eive. Merenjem prelamanja svetlosti Venere na rubovima Sunca, utvr\u0111uje da ova planeta ima atmosferu. Godine 1745. je objavio katalog preko 3.000 minerala, a 1760. objasnio nastanak ledenih bregova. Prvi je objasnio paragenezu minerala i shvatio zna\u010daj kristalne re\u0161etke. Osnovao je fabriku stakla, koja je proizvodila prve mozaike od bojenog stakla izvan Italije. Dao je obja\u0161njenje polarne svetlosti.\r\nSmatrao da je materija sastavljena od prostijih i slo\u017eenijih \u010destica (atoma i molekula) koje imaju datu zapreminu i izme\u0111u kojih vladaju privla\u010dne sile. Toplotu smatra haoti\u010dnim kretanjem \u010destica, \u0161to je kasnije potvrdila kineti\u010dka teorija. Postavlja tezu da su Zemljinu koru oblikovala talo\u017eenja u morskim bazenima i vulkanske aktivnosti. Bavio se primenom nauke u rudarstvu i metalurgiji.\r\nUveo je princip aktualizma u geologiju. U svojim radovima tvrdio je da Zemlja nije stati\u010dna i nepromenljiva, ve\u0107 je podlo\u017ena sporim i stalnim promenama. Geolo\u0161ki procesi u pro\u0161losti odigravali su se isto kao i danas. Lomonosov je sve procese podelio na dve grupe: egzogeni procesi (vezani za rad spolja\u0161njih sila) i endogeni procesi (nastali radom sila koje deluju u unutra\u0161njosti Zemlje). Pored toga tvrdio je da je Zemljina kora u stalnim pokretima i podelio ih na epirogene i orogene.\r\nGodine 1755. je napisao gramatiku koja je reformisala ruski knji\u017eevni jezik kombinuju\u0107i stari crkvenoslovenski sa narodnim jezikom. \u041aako bi produbio svoje knji\u017eevne teorije, napisao je preko 20 sve\u010danih ceremonijalnih oda, od kojih je najzna\u010dajnija Ve\u010dernja meditacija o bo\u017eanskoj rasko\u0161i. U kasnijim poemama je primenio idiosinkrati\u010dku teoriju da re\u010di koje sadr\u017ee glasove E, I, JU treba da se koriste kada se opisuju ne\u017eni predmeti, a one sa glasovima O, U, Jeri (\u042b)- za opisivanje stvari koje mogu uzrokovati strah (\"kao bes, zavist, bol i tuga\"). Lomonosov je objavio svoju istoriju Rusije 1760. godine. Ipak, ve\u0107ina njegovih dostignu\u0107a bila je nepoznata izvan Rusije dugo vremena posle njegove smrti. Umro je u Sankt Peterburgu 15. aprila (4. april po starom kalendaru) 1765.","link":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/autori\/mihail-lomonosov-%D0%BC%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB-%D0%B2%D0%B0%D1%81%D0%B8%D0%BB%D1%8C%D0%B5%D0%B2%D0%B8%D1%87-%D0%BB%D0%BE%D0%BC%D0%BE%D0%BD%D0%BE%D1%81%D0%BE%D0%B2","name":"Mihail Lomonosov (\u041c\u0438\u0445\u0430\u0438\u0301\u043b \u0412\u0430\u0441\u0438\u0301\u043b\u044c\u0435\u0432\u0438\u0447 \u041b\u043e\u043c\u043e\u043d\u043e\u0301\u0441\u043e\u0432)","slug":"mihail-lomonosov-%d0%bc%d0%b8%d1%85%d0%b0%d0%b8%d0%bb-%d0%b2%d0%b0%d1%81%d0%b8%d0%bb%d1%8c%d0%b5%d0%b2%d0%b8%d1%87-%d0%bb%d0%be%d0%bc%d0%be%d0%bd%d0%be%d1%81%d0%be%d0%b2","taxonomy":"autor","meta":[],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/autor\/362","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/autor"}],"about":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/taxonomies\/autor"}],"wp:post_type":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts?autor=362"},{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages?autor=362"},{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/product?autor=362"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}