{"id":149,"count":1,"description":"<img class=\"wp-image-1637 additional-class alignleft\" src=\"https:\/\/akademskaknjiga.com\/wp-content\/uploads\/2019\/01\/galiej-232x300.jpg\" alt=\"\" width=\"175\" height=\"226\" \/>\r\n\r\n<strong>Galileo Galilej<\/strong> (ital. Galileo Galilei; Piza, 15. februar 1564 \u2014 Firenca, 8. januar 1642) bio je italijanski astronom, fizi\u010dar, matemati\u010dar i filozof, \u010dija su istra\u017eivanja postavila temelje modernoj mehanici i fizici. Ro\u0111en je u Pizi. Uglavnom je obrazovan u manastiru Valombroza pored Firence, a na univerzitetu u Pizi studirao je od 1581. do 1585. godine. Ubrzo posle toga, neko vreme je predavao na firentinskoj Akademiji. Na univerzitetu u Pizi je predavao matematiku od 1592. do 1610. Bio je filozof i matemati\u010dar kod velikog toskanskog vojvode od 1610. pa do kraja svog \u017eivota.\r\nU okviru nau\u010dne revolucije odigrao je zna\u010dajnu ulogu u razvoju moderne nauke. Unapredio je teleskopske instrumente i sistematski posmatrao nebo, \u0161to je za posledicu imalo otkri\u0107e i analizu Jupiterovih satelita, Sun\u010devih pega, Mese\u010devih kratera i Mle\u010dne staze. Drugi veliki Galilejev doprinos je pozitivan nastavak istra\u017eivanja \u041aopernikovog heliocentri\u010dnog sistema, naro\u010dito otkri\u0107em Venerinih mena. Istra\u017eivao je tako\u0111e zakonitosti kretanja tela, zakon gravitacije i za\u010deo ideju principa relativnosti. Zbog napretka u metodologiji nau\u010dnih eksperimenta i empirijski utemeljenog povezivanja astronomije i kosmologije, Galileja se dogovorno naziva ocem moderne astronomije, ocem moderne fizike, ocem nauke i ocem moderne nauke.\r\nIzumom dvogleda zapo\u010deo je plodno razdoblje Galileijevih astronomskih istra\u017eivanja. Do\u0161la su jedno za drugim zna\u010dajna otkri\u0107a: Mle\u010dna staza pokazala se kao ogroman skup zvezda slabog sjaja; Mese\u010deva povr\u0161ina pokazala se izbrazdanom dolinama i bregovima; oko Jupitera kru\u017ee \u010detiri satelita (Galilejanski meseci); Venera pokazuje mene kao i Mesec (Venerine mene); na Sun\u010devoj povr\u0161ini vide se pege (Sun\u010deve pege). Galilejeva veli\u010dina nije u njegovim izumima, iako se mo\u017ee smatrati najve\u0107im opti\u010darom svog doba, nego u tome \u0161to je dvogled usmerio prema nebu. Prva svoja astronomska otkri\u0107a objavio je 1610. u delu Vesnik zve\u017e\u0111a (lat. Siderius nuncius). Zalaganje za \u041aopernikov sistem, kao jedini ta\u010dan i istinit, dovelo je Galileja u sukob s crkvenim u\u010denjem, pa mu je odlukom Inkvizicije 1616. bilo zabranjeno u\u010denje da se Zemlja kre\u0107e oko Sunca i da je ono sredi\u0161te sveta. Iako je obe\u0107ao da \u0107e odustati od svog uverenja, nije mogao da podstaknut otkri\u0107ima do kojih je do\u0161ao, odustane od nau\u010dne istine, pa je u svojem delu <em>Dijalog o dva glavna svetska sistema<\/em>, ptolemejskom i kopernikovom \u2026 (ital. <em>Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo, tolemaico e copernicano<\/em>\u2026, Firenca, 1632.) izlo\u017eio heliocentri\u010dni sistem. To je delo \u041aatoli\u010dka crkva odmah ocenila kao hereti\u010dko. Galilejeva doslednost u izno\u0161enju i obrani nau\u010dne istine izazvala je o\u0161tru reakciju. U Rimu, u prostorijama inkvizicije, odr\u017ean je proces protiv Galileja (1633), koji je tada bio u sedamdesetoj godini \u017eivota. U progonstvu, li\u0161en slobode i odvojen od sveta, pod stalnim nadzorom Inkvizicije, dovr\u0161io je svoje najve\u0107e delo o mehanici zapo\u010deto jo\u0161 u padovanskom razdoblju Razgovori i matemati\u010dki prikazi dva novna znanja u mehanici (ital. Discorsi e dimonstrazioni matematiche intorno a due nuove scienze, Lejden, 1638.), kojim je udario temelje klasi\u010dnoj mehanici. U njemu je izlo\u017eio zakone slobodnog pada, uveo pojam ubrzanja, obradio kretanje niz kosinu, vodoravni hitac i tako dalje. Tim delom uveo je Galilej eksperimentalni metod istra\u017eivanja i matemati\u010dko formulisanje eksperimentom utvr\u0111enih zakonitosti, te time polo\u017eio temelje modernoj fizici.\r\nNakon njegove smrti crkvene vlasti nisu dopustile da mu se podigne nadgrobni spomenik. Tek 1737. polo\u017een je u zajedni\u010dki grob sa svojim u\u010denikom V. Vivijanijem i tada mu je podignut nadgrobni spomenik, a 16. aprila 1757. skinuta je zabrana s Galilejevih dela, u kojima on zastupa na\u010delo pomi\u010dnosti Zemlje, nasuprot geocentri\u010dkog sistema, koji je branila crkva. Prvo kompletno izdanje Galilejjevih dela izdano je u Firenci (od 1842. do 1856.) u 16 svesaka.\r\nIako rimokatolik i pionir Papinske akademije nauka (Accademia dei Lincei), a u mladosti sklon ideji zare\u0111enja, Galileo je insistiranjem na heliocentri\u010dnom sistemu kao ispravnoj astronomskoj teoriji u\u0161ao u polemi\u010dne sukobe s Crkvom i drugim astronomima zbog njihove tada\u0161nje privr\u017eenosti klasi\u010dnom geocentri\u010dnom sistemu, odnosno izostanku dokaza za paralaksu zvezda, ali i Braheovom sistemu istra\u017eiva\u010da koji je vlastitim pronalascima konkurisao Galilejevim. Pod sumnjom za herezu i optu\u017ebom za poku\u0161aj potkopavanja aristotelijanske filozofije prirode i Biblije, Rimska inkvizicija je 1615. godine istra\u017eila Galilejev slu\u010daj, potom po zaklju\u010dku zabranila Galileju da promovi\u0161e heliocentri\u010dni sistem, a njegova istra\u017eivanja uvrstila je u popis zabranjenih dela. Nakon najprodavanijeg dela iz 1632. godine <em>Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo<\/em>, u kojem u obliku dijaloga izme\u0111u u\u010denika i u\u010ditelja uspore\u0111uje ptolomejski i kopernikov sistem i implicitno napada Papu Urbana VIII, protiv Galileja je pokrenut proces koji je doveo do ku\u0107nog pritvora, gde 1638. dovr\u0161ava <em>Discorsi e dimostrazioni matematiche, intorno \u00e0 due nuove scienze<\/em>, subverzivno delo u romanisti\u010dkom dijalogu, koje kasnije postaje temelj kinematike. Tek godine 1992. Papa Jovan Pavle II slu\u017ebeno je ustanovio pogre\u0161ku Rimske inkvizicije, zatra\u017eio oprost i tom prilikom pozvao druge na dijalog nauke i vere po uzoru na Galileja.","link":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/autori\/galileo-galilej-galileo-galilei","name":"Galileo Galilej (Galileo Galilei)","slug":"galileo-galilej-galileo-galilei","taxonomy":"autor","meta":[],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/autor\/149","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/autor"}],"about":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/taxonomies\/autor"}],"wp:post_type":[{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts?autor=149"},{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages?autor=149"},{"href":"https:\/\/akademskaknjiga.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/product?autor=149"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}