DAMIR ZLATAR FREY U IZDANJU AKADEMSKE KNJIGE!

Damir Zlatar Frey u izdanju Akademske knjige
http://akademskaknjiga.com

Akademska knjiga će biti prvi izdavač novog romana, poznatog, jugoslovenskog, hrvatskog i slovenačkog pisca, Damira Zlatara Freya
HRVATSKA MEDEYA”!
Objavljivanje romana očekuje se u aprilu 2022. godine.

Damir Zlatar Frey (Zagreb, 1954.) pisac, operski reditelj, koregraf, kostimograf, scenograf, direktor i osnivač mnogih pozorištnih festivala.  Živi u Istri. 

Pročitajte odlomak iz knjige u nastavku:

***

„Reći ću ti nešto vrlo bizarno. Ponekad mi se čini da sam stranac u vlastitoj priči. Nikad ne znam jesam li u prošlosti ili budućnosti no promatrajući  ljude shvatio sam da se mnogi ljute na vlastito djetinjstvo a pri tom neki u djetinjstvu uopće nisu bili djeca.“

 Znao je da je posvojeno dijete i zbog toga je pogođen predrasudama i osjećajem manje vrijednosti živio pognutog pogleda. 

„Jednom mi je stara ciganka u prolazu dobacila: „Nemoj hodati pognute glave jer je više nikad nećeš podignuti!„ rekao je. 

 „Zbog toga što sam posvojen, osjećao sam da mi se množi sram pod kožom, no u zrelijoj dobi osvijestio da ne mogu dalje u život srameći se samog sebe! Nekim čudom među tim ljudima ipak sam razvio kakvu takvu samosvijest, pa kad su me pitali što ču biti kad odrastem  ja sam odgovarao da ću biti doktor ljudskih duša. Na neki samom sebi jasan način želio sam stvarati ono čega nema, nešto što još ne postoji. Osloboditi čovjeka u čovjeku. Sve je bilo očitije da sam drugačiji od svih, kao da sam u tu Pitomaču pao sa druge planete“ tumačio mi je, onda naglo zastao i pogledao u nebo pa nakon nekoliko trenutaka suglasnosti s samim sobom glasno nastavio:

„Da!  Bit ću doktor ljudskih duša, nositi ču bijelu kutu! Oduševljava me ljudski um i to za što je sve sposoban!“  

Nije još znao da ljudski um ne oduševljava baš uvijek i da taj potencijal koji pronađeš u njemu može lako užasnuti! Kad su mu staratelji rekli da nema novaca za taj sedmogodišnji  studij medicine i specijalku iz psihijatrije sve se je okrenulo na glavačke i njegov je svijet preplavilo beznađe.

„Počeo sam snažno mrziti sve oko sebe“ tvrdio je  stežući šake.

„Danas znam da treba biti oprezan s mržnjom, to je teška riječ, toliko teška da je ljudi ne bi uopće upotrebljavali kad bi to znali. Velikom sam se mukom borio sa tom mržnjom i pobijedio.“

Dugo je gledao pred sebe kao da sam ne vjeruje svojoj tvrdnji. Nakon duge šutnje kroz koju smo slušali zujanje pčela oko razgranatih stabala lješnjaka iznad nas, uzdahnuo je glasno i duboko pa uz mene polegnuo svoje izdahom očišćeno tijelo. 

Ležali smo jedan pored drugoga kao kipovi na nadgrobnim spomenicima i šutjeli boraveći gotovo tijelom u tijelu. Moja je glava brujala od njegovih riječi koje je prikupljala u sebe kao što psi prikupljaju ovce na proplanku goneći ih u tor. Slušao sam kako očajnički se muči  u bujici koja je nosila slike koje je probudio. Nadirala je divlje i pretila mu je gušenjem pa se je zato grčevito primio mojeg tijela. Popeo se je na njega, ležao na njemu, tražio moja usta jer sam potpuno obuzet njime lebdio iznad nas diveći se pleteru kojeg su međusobno se preplićući splele naše ruke.

„Jadan si ti, nisi skrivio ništa osim ljubavi“ rekao sam tom njegovom nemiru. 

***

Pratite nas kako biste prvi saznali vesti i novosti o našim novim izdavačkim poduhvatima, kao i kada da očekujete njihovo objavljivanje.