Žan-Lik Marion (Jean-Luc Marion, 1946), član Francuske akademije, počasni profesor Univerziteta Pariz-Sorbona, profesor na Uni­verzitetu u Čikagu i šef Dominikanske katedre „Dibarl” na Katoličkom univerzitetu u Parizu. Njegova najvažnija dela su: Sur l’ontologie grise de Descartes, 1975. (O Dekartovoj sivoj ontologiji), L’Idole et la distance, 1977. (Idol i distancija), Dieu sans l’être, 1982. (Bog bez bića), Prolégomènes à la charité, 1986. (Prolegomene dobročinstvu), Sur le prisme métaphysique de Descartes, 1986. (Kroz Dekartovu metafizičku prizmu), Réduction et donation. Recherches sur Husserl, Heidegger et la phénoménologie, 1989. (Redukcija i datost. Istraživanja o Huserlu, Hajdegeru i fenomenologiji), Questions cartésiennes (Kartezijanska pitanja): 1. Méthode et métaphysique, 1991. (Metoda i metafizika), 2. L’ego et Dieu 2002. (Ego i Bog), Sur la théologie blanche de Descartes, 1991. (O Dekartovoj beloj teologiji), Étant donné. Essai d’une phénoménologie de la donation, 1997. (Bivanje datim. Ogled o fenomenologiji datosti), De surcroît, Études sur les phénomènes saturés, 2001. (Još više. Ogled o zasićenim fenomenima), Le Visible et le révélé, 2005. (Vidljivo i otkrovenjsko), Au lieu de soi, l‘approche de saint Augustin, 2008. (Umesto sebe, pristup Svetog Avgustina), Certitudes négatives, 2010. (Negativne izvesnosti), Sur la pensée passive de Descartes, 2013. (O Dekartovoj pasivnoj misli).

Go to Top